Vecina struje u petlji se zatvara vec oko prvog stupnja pa je za njega i najbitnije da je najblize chipu ili opcenito izlaznom stupnju. S ground plane-om je to prilicno jednostavno ali treba malo popaziti s zracnom zavojnicom, s obzirom da ce se u dijelu ground plane-a ispod nje stvarati vrtlozne struje. Taj problem je naravno najmanje izrazen s toroidima.
Sto se tice toroida, odnos 1:2 je sasvim OK, pitanje je jos visina, i ako zelis izraditi elipsu. Elipsa zauzima manje prostora ali radi diskontinuiteta gdje luk prelazi u ravni dio ima na tim mjestima nesto vece rasipno polje. Bilo kako bilo, puno bolje od klasicne zracne zavojnice. U principu sve se na kraju svede na broj zavoja i povrsinu presjeka. Za manju povrsinu presjeka treba vise zavoja pa se moze rabiti tijelo 1:3 ako ispadnu cca 3 sloja, i tu se moze malo ustediti na prostoru. Alternativa je 2:3 ako se nesto moze staviti u supljinu (npr. kondovi), ili 1:2 ako ne. U svakom slucaju trebalo bi naci formulu za induktivitet i optimizirati induktivitet/otpor na maksimum, tome je u principu sve podredjeno.
Sto se tice licne, ne moras racunati tocne dimenzije po promjeru zice, zapravo je dobro ostaviti prazno za jedan zavoj jer ni zica nije savrsena. Ove licne imaju dodatni problem koji ce najvjerojatnije zahtijevati zaljevanje i impregnaciju zavojnice - nisu cvrsto upletene (inace bi ih bilo tesko namatati radi rzlicitog radijusa koje vide pojedine licne, bile bi izlozene naprezanju(, pa se zapravo zica blago spljosti oko tijela. Koliko mi se cini, duljina zice ispada dovoljno mala da presjek nije presudan, cak i 1mm kvadratni moze voditi desetke A. Presjek zice koji je dat u pdf-u je efektivni, koristio sam onu 60x licnu za switchere...