s@ki je napisao/la:Kad se već radi maska, nije li bolje odmah predvidjeti rupe s gornje strane pa se izjetkaju područja gdje komponenta ulazi u pločicu? jest da je u startu više zezancije, no nema potrebe za upuštanjem ? Mislim, ako već idemo na dvostranu pločicu, onda ionako imamo taj gornji sloj oslojen fotolakom i nije problem.
Naravno da se i to moze ali ces se mozda iznenaditi koliko moze fulati prelozak. Papir/folija se razlicito istegne prilikom printanja ovisno o tome koliko ima crnog, i nakupi se greska, pa otvore oko pinova treba napraviti jako velikima, tako da masa ne prolazi npr. izmedju izvoda chipova - time se posve gubi smisao ground plane-a. Naravno, ako mozes to precizno odraditi, super, ako ne, ostaje rad svrdlom (inace je to puno manje posla nego sto bi covjek ocekivao s obzirom da se izvodi nakon sto su izbusene rupe za komponente, koje onda sluze kao vodilja za vece svrdlo, pa se ono cilja samo).
da se vratim na post prije.. nije li bolja varijanta napraviti zasebna napajanja? mislim, kad se već radi, taj dio je praktički zanemariv, osim ako je alternativa bolja/kvalitetnija itd ?
Upravo tu i je stos. Sklon sam reci da je kvaliteta bolja uz manje ulaganje. U praksi naravno da se mogu napraviti posve zasebna napajanja ali odmah moram reci da je zatvaranje masa veci problem. Naime, shunt po prirodi stvari ima masu tamo gdje je masa od shunt elementa i to radi odvajanja od samog izvora preko otpora ili CCS-a automatski prekida petlju mase. Pogotovo CCS ovdje odlicno radi, a masa se lako moze dovesti na koji mm od relevantnog referentnog pina mase nekog chipa ili sl, sto je prilicno teze izvesti s serijskim regulatorom, osim ako je implementiran tzv. kelvin return (sto prilicno komplicira izvedbu regulatora).
Kod odvojenih izvora nema galvanskog spoja, izolacija je u stotinama megaohma, ali postoji problem kapaciteta izmedju napajanja - a on cesto mzoe biti cak i reda nF. Nalazi se zapravo izmedju primara i sekundara transformatora, pa su tako sekundari kapacitivno spojeni preko svih primara, jer su primari spojeni u paralelu. Sto je jos gore, po tom kapacitetu ide izuzetno ruzan valni oblik struje, koji odgovara struji punjenja kapaciteta u ispravljacima.
Nasuprot tome, kod shunt verzije cak i napajane iz istog ispravljaca, izolacija je onolika koliko iznose serijski otpori, sto cesto moze biti svega u stotinama ohma, ili u slucaju CCS-a, stotinjak k. No kapaciteti su reda pF, pa je time i injekcija smetnji mnogostruko manja (ponekad cak do 2 reda velicine).
U oba slucaja smetnje teku iz jednog izvora u drugi putem spoja mase, i tu cak nije problem toliko otpor mase (koji je redovito u miliohmima) vec njen induktivitet. On se dodaje u seriju s induktivitetima vodova napajanja, a s kapacitetima u paralelu s napajanjem kao i svim 'veznim' kapacitetima preko parazita, cini kombinaciju titrajnih krugova, koji naravno rezoniraju ako su pobudjeni impulsnim strujama - kao npr. onima u ispravljacu. Prigusenje rezonancija se svodi na serijske otpore koji odvajaju izvor od decoupling konda koji mora biti cim blize mjestu gdje se napajanje i koristi. Ovo je ujedno razlog zasto npr. u ovom DAC-u o kojem diskutiramo, napajanje AD797 nije direktno spojeno, vec preko otpora. Ne samo da se odvaja AC petlja struje tako da je cim blize AD797, vec otpor ujedno i prigusuje mozebitne titrajne krugove od parazitnih elemenata tipa induktiviteti zica, kapaciteti prema uzemljenju i masi i sl, i djelomicno lome potencijalnu petlju struje kroz masu dodavajuci u seriju taj otpor. E sad, sto mislis koji ce otpor tu biti efikasniji, onaj reda par ohma (jer ne zelimo prevelik pad napona iza regulatora) ili onaj reda par desetaka ili cak stotina ohma kod najjednostavnijeg shunta - uz pretpostavku da je odvojeni serijski regulator odmah do mjesta gdje se taj napon koristi kako bi se njegova masa mogla spojiti na zeljenu referentnu tocku sklopa? Da ne pricam o CCS verziji...
Naravno, najbolje je rijesenje s odvojenim izvorima i lokalnim shunt regulatorima, no bit price je, koliko poboljsanje dobijemo za koju cijenu. Nakon sto smetnje stjeramo na razinu ispod bita najmanje tezine (dakle 1/32768 maksimalnog signala P-P), nema bas puno smisla dalje piliti po tome - i sa CCS-ima i shuntovima se lako dodje bar za red velicine ispod toga, a dalje za 16 bitni DAC je nepotrebno tjeranje maka na konac.
Treba jos reci da pod uvjetom da se mogu locirati na istu udaljenost od potrosaca (cim manju, naravno), sto je u ovom slucaju cim blize nekom pinu napajanja i mase, shunt i serijski izvor postaju gotovo ekvivalentni, jer se masa serijskog izvora moze staviti jako blizu masi trosila, cime prestaje prijeka potreba za tzv. kelvin return-om, tj. povratnim vodom mase, da serijski regulator 'vidi' sto ses masom dogadja tako gdje se ona i rabi.Pod uvjetom da serijski regulator (npr radi stabilnosti) ne zahtijeva lokalni ulazni kond prema masi, njegov ulaz je zapravo visokoimpedantan i slicnih je karakterisitka kao CCS. No, u vecini slucajeva, zahtjev lokalnosti i nepostojanja ulaznog kondenzatora nije moguce zadovoljiti serijskim regulatorom koji je dovoljno jednostavan da fizicki i bude lokalan, a ne veci od samog trosila. Shunt regulator, nasuprot tome, zaista jedino i ima smisla kao lokalni regulator s obzirom da kelvin return ili bilo kakvo monitoriranje napona bilo gdje osim na shuntu nema puno smisla - a to je tocno ono sto nam ovdje treba.
Jedan primjer gdje sam naucio tu lekciju definitivno je onaj moj Red Book DAC. Tu su sva napajanja, njih ukupno 8, dobivena iz jednog trafoa. Samo je jedno napoajanje stabilizirano serijskim regulatorom, a to je +5V digitalno (zapravo +5.2V, koje se onda preko zasebnog RC filtera grana na dva napajanja, jedno za digitalno napajanje SPDIF prijemnika, i drugo za napajanje digitalne logike za obradu I2S signala i generiranje clock-a - onih 0.2V pojedu R-ovi u RC filterima). Napajanje OPampova u izlazu, primjerice, uopce nije stabilizirano - samo je filtrirano preko RCRCRC filtera, pri cemu je zadnji RC odvojen za svaki kanal posebno. Sva druga napajanja su dobivena pomocu JFET + shunt regulatora, i to iz nereguliranog napajanja iza prva dva RC stupnja filtracije.
Rezultat su mnogi culi, a sto se tice shuma, bruma i raznih smetnji - podsjecam, sve su mase zapravo zatvorene u jednu masu jer je samo jedno napajanje - kad se salje digitalna nula, izlaz DAC-a je totalna i mrtva tisina. Isto to se cuje i kad se preko veznog konda i pojacala slusaju linije napajanja DAC-a, PLL-a za SPDIF prijemnik i td. (sto je usput, jako dobar trik za provjeriti koliko dobro rade regulatori!).