Što se radi ovih dana...

[tom_hifi]

Tenisice spremne, ja spreman. Od danas počinjem s trčanjem. Treba skinuti 5kg, malo opet u formu doći.

[pamook]

Vjerujem da dobar postotak nas suosjeca s tobom... gleda te u cudu, ali suosjeca

[tom_hifi]

Nije to meni problem. Dosad sam najviše skinuo 20kg, al onda počela teretana, ma nabacivanje mišićne mase itd. i onda sam stao, malo počeo puno papati, dosta raditi, nije baš bilo vremena i sad sam u plusu 5kg. Ništa strašno, lako ću ja to.

Za 2-3 tjedna trčanja po traci, idem van u prirodu. Imam dvije rute. 8.5km i 10km. Ovisno kak sam koji dan raspoložen, to odradim, pod tuš i osjećam se predobro.

[Roko]

ja sam se navukao na rostiljanje na mramornoj ploci... pa cu opet bit twiggy za jedno 30 god

...pa i bit ćeš, bez brige...čekajući da se mramor zagrije...

...zekam se, ali nije daleko od istine, pred nekoliko godina donio mi frend sličnu takvu mramornu ploču pa smo koju tonu raznorazne mesine (povrća i ostalih kerefeka) termički obradili na njoj. I uvijek se događao isti problem...teško se grijala, i za neke (problematične) vrste meseka (poput piletine, rebrica, kotleta itd...) je često trebalo dodavati žar ispod i raspirivati ga da bi se održala temperatura na gornjoj površini koja bi znala naglo pasti. Dobra osobina je da nikad ne možeš, uvjetno rečeno, "pregrijati mramor" pa gotovo da ne postoji opasnost da meso ispadne pre "reš", tako možeš i osjetljivije meso dulje tretirati bez opasnosti da "izgori", tim prije što sama ploča ne dozvoljava da se vatra protegne do meseka (što kod gradela nije rijedak slučaj). Nažalost, najviše me nerviralo što često nisam uspijevao nekako "ufino" regulirati vatru (žar) ispod i na taj način kontrolirati temperaturu pečenja. Recimo kad tretiraš biftek koji treba izvana prepeći (vrlo reš, gotovo na rubu izgorenog) a iznutra da ostane lagano crven (a netko voli i skroz krvav), to ćeš vrlo teško izregulirati na mramoru. Nakon nekog vremena ponovo sam se vratio na klasične gradele, ali upravo onako kako su i Danka savjetovali, na malo gušći raspored i sa malo masivnijim i težim rešetkama. Dobre su i gusane, ali i one napravljene napr. od debljih elektroda za zavarivanje. Jako bitna stvar je, a to ćeš vidjeti nakon nekog vremena, visina samog roštilja (gradela), posebice ako trebaš malo više (zahtjevnijeg) meseka ispeći. Puno je lakše gradelati ako se pri tom ne moraš saginjati (kriviti kralježnicu)

[Khadgar2007]

Ne znam, vidim da svi tu govore da je mramonu ploču teško zagrijati. Dobro naravno da je teže nego rešetke ali ako se ima pravi "kamin" kao oni iz bauhausa,peveca ili bilo koje trgovine to se zagrije relativno brzo i drži toplinu samo tako. Roko, vjerujem da je problem ako se hoće ispeći nešto baš na naglo da bude sirovije iznutra ali recimo ja nemam tih problema jer volim meso da je pečeno-pečeno(kako bi rekao agent Dale Cooper "i wanna my bacon cremated") i još nisam naletio na neke koji hoće da meso bude sirovije pa tako je to win-win situacija. Biftek u situacijama kada ga imam( ) mrcvarim na roštilju ili tavi toliko dugo da ja mislim da bi neki kuhar popizdio i upitao ča se to ima toliko peći,a ja bi ga onda poslao u pm bez pardona.

Ča mogu kada volim svoje meso fino prepečeno a ne kao ljudožderi samo da uhvati koricu i od nestrpljenja to potrpati u sebe.

[Mate]

........Jako bitna stvar je, a to ćeš vidjeti nakon nekog vremena, visina samog roštilja (gradela), posebice ako trebaš malo više (zahtjevnijeg) meseka ispeći. Puno je lakše gradelati ako se pri tom ne moraš saginjati (kriviti kralježnicu)

Bravo Roko, PRAVILO BROJ 1

Na mom putu ka idealnom roštilju, visina svih dosadašnjih prototipova je iznad pupka.

Ovo sa debelim stijenama ložišta nije loše za one trajno ugrađene koji se ne sele. Ali moji experimenti i sa tankim materijalima koji su obloženi šamotom ili čak keramičkim ili granitnim pločicama pokazali su jako dobre rezultate. Najvažnije je da upotrijebljeni lim ne liže plamen. Čak se u tom smisli pokazao dobar i sam aluminij od 2-3 mm.
Međutim moj sadašnji naum u pripremi je inox od 1-2 mm (odličan inox od rashodovanih profi kuhinjskih elemenata). Moj naum je kombinirano izmjenjivo ložište za drvo ili plin. Trenutno mi je u svakodnevnoj upotrebi plinski sa gusenom emajliranom pločom iznad ali materijal ne ide na ploču nego na tanke žičane gradele pola cm iznad ploče. (By the way, gradele su uzete od police frižidera) U principu mi je to do sada odlična kombinacija (uz obavezno korištenje poklopca preko svega). Jedino me malo ograničava forma plamenika (okrugla) pa ne pokriva jednoliko pravokutnu ploču iznad. Stoga radim na konstrukciji plamenika koji će pokriti veću površinu jednoliko.
Inače isti plamenik, kad se skine ploča, prima na sebe veliki lonac za recimo spremanje 5 kila dagnji, iskuhavanje veče količine polande ili tune za paštete ili konzerviranje u ulje.

[Roko]

@Khadgar

Onako po mom iskustvu, kod nas (u gotovo svim hr krajevima) ljudi vole "prepeč" meso (reš je triput više "na cijeni" nego srednje pečeno, a deset puta više nego slabo pečeno ili nedajbože krvavo). Što, naravno, nije uvijek dobro za konzistenciju, stupanj sočnosti i na kraju sam okus na taj način termički obrađene hrane. Svaki tip hrane (meseka, ribe, povrća), ima neke svoje zahtjeve i zakonitosti i nije rijedak slučaj da samo recimo desetak-petnaestak sekundi više (ili manje, svejedno) na žaru dijeli sočan i sladokusan zalogajčić od onog prosječnog ili čak lošeg, suhog Kod mene doma se mnogi iznenade kako se neke uvriježene predrasude o "reš" pečenom, pravilnom termičkom obradom (uz adekvatnu pripremu) mogu razbiti u tren oka
Riba, školjke i rakovi, lignje, sipe itd... (kako to moji frendovi kontinentalci vole reći, "morske perverzije") su posebno osjetljive u tom području i vrlo često, po mom iskustvu gotovo u pravilu, će ih neiskusan i manje iskusan "majstor" termički pretjerano obraditi (prepeći), pod najčešćom izlikom da on (i ostali koji sjede za stolom i čekaju) baš upravo tako i vole reš . I ne samo kod ribice, vidio sam puno prepečenih i napr ćevapa i ražnjića, suhih prepečenih kotleta, vratine itd...ćevapi recimo, (koje kao svi znaju ispeći), se u pravilu peku na srednje jakoj do jakoj "vatri" i imaju jedan (kratak) period kad ih trebaš brzo skinuti sa roštilja (gradela) ako si samo malo zakasnio izgube onu elastičnost i sočnost i postaju nekako stupasti, suhi...još malo pa "drveni" i više nije to to

[zbotic]

Tenisice spremne, ja spreman. Od danas počinjem s trčanjem. Treba skinuti 5kg, malo opet u formu doći.

Bolje ti je prijeći u temu "što radim kada ništa ne radim" jer su ovdje zavladali roštiljaši

[bepone]

Tenisice spremne, ja spreman. Od danas počinjem s trčanjem. Treba skinuti 5kg, malo opet u formu doći.

to su zenske tenisice..

[bepone]

Riba, školjke i rakovi, lignje, sipe itd... (kako to moji frendovi kontinentalci vole reći, "morske perverzije") su posebno osjetljive u tom području i vrlo često, po mom iskustvu gotovo u pravilu, će ih neiskusan i manje iskusan "majstor" termički pretjerano obraditi (prepeći), pod najčešćom izlikom da on (i ostali koji sjede za stolom i čekaju) baš upravo tako i vole reš . I ne samo kod ribice, vidio sam puno prepečenih i napr ćevapa i ražnjića, suhih prepečenih kotleta, vratine itd...ćevapi recimo, (koje kao svi znaju ispeći), se u pravilu peku na srednje jakoj do jakoj "vatri" i imaju jedan (kratak) period kad ih trebaš brzo skinuti sa roštilja (gradela) ako si samo malo zakasnio izgube onu elastičnost i sočnost i postaju nekako stupasti, suhi...još malo pa "drveni" i više nije to to

je, na jako, cevosi se vade van jos crveno rozi iznutra a u pokrivenoj padeli jedno 5 min ce se napravit do kraja
plus toga kad ja radim sebi sve mi je polusirovo , najbolj i najsocnijee, a kad malo mislis i salama je sirova pa svi jedu i nikad nisam "vidio" ni razumio problem "sirovog" na rostilju.. jedino zenske vriste sastrane kad im je tako aaa aaa jos je zivo vuaaaa. neka je, neka