Zašto samograditelj?

[zuzi]

Nadam se da ova rubrika neće završiti sa ovim mojim postom.

Ovdje ću iznijeti moj put koji se trenutno nalazi na projektu EL503 (za sada bez drivera sa Taman transformatorima).

Taman je zaštićena robna marka by sveti company unlimited (osnivački kapital-runda uz nevezanu spiku).

Ovisnik o zvuku sam od vremena kad smo sa singlicom pod ruku išli od stana do stana i na ondašnjim gramofonima koji su se nalazili u kutiji cijevnog radija priređivali plesnjake. Svrha takvih plesnjaka je znana. U to vrijeme još nismo znali što je to WAF.

Prvi ozbiljan, kako se to danas veli set up bila je tosca 10 (RIZ-radio izdustrija zagreb), drugi još ozbiljniji je opet Tosca ali ovaj put bez pojačala prikopčana na HSR 40 (Ei NIš) sa pripadajućim zvučnim kutijama ZK (valjda 40) sa eliptičnim visokotoncima koje sam u želji-naravno za boljim zvukom-izmijenio sa Philips visokotoncima. Slijedeći "pomak na putu" bio je direktno uvezen Thorens 165 iz Lahra u Švicarskoj. Cijena cca 450 Sfsr ili ti ga pouzdanih švicaraca. Onda čitaš Dragovića, štediš i kupuješ zvučnicu skoro iste c
ijene kao gramofon. ADC XLM (Audio dinamic corporation-extraordinary low mass). Pickeringa sam valjda prodao ne sjećam se.
1980. povratak iz vojske i eto konačno pravog uvoznog hifi sustava u cjelini. Rečeni Thorens ovaj puta sa Ortofonom FF15E, skraćenim kablom do ROTEL RA714 pojačala,Wharfedale Laser 100 zvučnici i Sony quartz lock tuner (još uvijek u funkciji kod kćerke).Kao što ste primjetili već je onda počelo istjerivanje nečistih sila s kraćenjem tvorničkog phono kabla e ne bi li se ugodila kapacitivnost prema zvučnici.
Idila je trajala do 1986.godine kad kod mog bratića imam priliku čuti sklepani cijevni line stage na bazi Elektorovog Anzai projekta.Naručim ja kod njega isti takav stvar ne hoda, vrijeme ide i onda proradi moj inat. Sa ono malo znanja iz škole i puno (sad to mogu slobodno reći - fanatizma) sklepam nešto svoje. Brum izazvan titranjem žarne niti kroz koje prolazi izmjenična struja - potpuna nepoznanica. Nakon toga dolazi nešto zaista veliko. 1989. narudžba dijelova za Experience Classic PPP cijevni amp sa 12 el34. Tu se upliće Zera i pomaže i onda i on napravi jednog. Pa ga spojimo na Magnaplanare pa na Stereoplej "grobove" kako je to komentirao WAF.
Devedesete donose otvaranje svijetu i prve velike sumne u ono za čim sam toliko maštao. Audiolab monoblokovi koji su svirali preoštro, Kimber srebrni kablovi koji su zvučali srebreno, Nordosti, Ohelbahi i sva ta čudesa koja su negdje u 2000 itoj završili sa dvije vrste kablova za zvučnike plavo bijeli telefonci kao normala za 1,60 kn po metru i high end crveno bijeli ua 20 lipa skuplji. Bilo je i dobrih stvari Sistemdeck 900/II sa akrilnim tanjurom, empire ručka sa AT OC9 pa onda malo šrafljenja starog Lenca 75 i montaža lin Itokka LV5 sa Ortofonom MC30 i njegovim izlaznim trafoom.
I onda prvi SE izlazni trafoi,OB i i tako ludilo traje do danas i završilo predcjednikovanjem Žarulaša.
Ukoliko koga zanimaju još kakvi detalji oko povjesti bolesti-rado ću javno iznijeti simptome.

Pozdrav svim forumašima u nadi da će im zvuk njihovog projekta biti baš u skladu s njihovom "individualnom krivuljom" ako tako što uopće postoji.

O pojmu individualne krivulje vidi više u postovima Helicona na Audiofil.net Forumu

Predcednik v.r.

[elvis]

Zašto samograditelj… odlično pitanje
Ishodište razloga nalazi se u ranim osamdesetim. Naime moji roditelji mi jednostavno nisu mogli priuštiti uređaje (tada sam mislio da to ne žele, kasnije sam shvatio da nisu mogli). Kako sam bio premlad da bi mogao zaraditi nekakav novac sam, nisam zapravo imao izbora. Ili lemilica u ruke ili zvuk sa malog „tranzistora“. Na ruku mi je išlo i to što sam tada živio u Banjaluci, a vjerujem da se mnogi od vas sjećaju da je baš tamo bilo sjedište tvrtke Rudi Čajevec, što znači da je u gradu bilo relativno lako doći do komponeti za slaganje SS pojačala sa naravno 2N3055, a po dućanima se dalo pronaći Ei zvučničkih drivera. Source mi tada bijaše nekakav rizov gramofon (Traviata) sa mono zvučnicom. Prvi upgrade je bio na stereo . Kako tada počeh „kemijati“ sa lemilicom, tako to kemijanje nije prestalo ni danas. Naravno, prošao sam i fazu kupovine gotovih uređaja, gotovo 10-tak godina u sustvau nisam imao ništa sa atributom DIY, nisam se bunio, guštao sam i tada, no nemirni samograditeljski duh je tinjao. Tamo negdje 1997. godine, u želji da napravim vrhunski cijevni gramofonski pramp, krenula je priča sa lampama (SRPP projekt sa E88CC iz Elektora, sve na PCB-u). Taj projekt je zapravo bio prekretnica, tj. početak raja SS-a u amplifikacijskom dijelu mog sustava. Još sam imao jedan kraći „izlet“ na SS A klasu, dobro je to radilo, dapače, no uho je ipak tražilo nešto drugo, onu „laž“ da je tako nazovem koju daje „nesavršena“ lampa… i eto, sada kompletno DIY „vakumiran“ tjeram nekakve DIY OB-e , a osmjeh na licu od zadovoljstva (od uha do uha) .

[harkonen]

@zuzi
Ovo sa psihoakustikom (helicon) nije bez vraga http://ahyco.ffri.hr/seminari2005/MP3/k ... ustika.htm

A što se tiče samogradnje, pravo je pitanje gdje prestaje samogradnja? Kad prodaš prvi uređaj ili kad
naručiš dvije kutije umjesto jedne, jer eto, možda još neko bude htio isto to pa da se nađe...
Ali princip je princip, samograditelj valjda ostaješ u duši čak i kad sve ode nekim ekonomskim vodama.
Nelson P. i Jean H. su vjerovatno ostali samograditelji do kraja....
Možda jednog dana tako budu rekli i za Jovicu S. i Dražena M?
Riječi im se pozlatile....

[zerowaf]

Zašto samogradnja?
Odrastao na roku sedamdesetih, nastavio sa alter rokom i..... Tada je došao rat - neću o tome, ali bitan je moment u priči!
Godinama poslije nisam zarezivao mjuzu, nisam imao ni volje ni novaca ni pravog interesa za .... "trivijalne dječje fore".
Ipak sam svaki put duboko proživljavao, ako sam čuo nešto od onoga što sam poznavao. Do tada sam išao u srednju elektrotehničku školu i sanjao sam o tome da si napravim pojačalo koje mi otac nije mogao kupiti.(naravno da u školi nisam ni vidio unimer, nego sam svake godine napravio po jedan čekić na praksi, a kasnije nisam nikada radio u "struci").
Nisam bio bez opreme - imao sam Sanyo liniju , stotinjak ploča i otprilike toliko kazeta. Ploče i kazete su nestale u tom vihoru, a sa njima se zagubila i moja jednostavna ljubav prema rifovima, ritmu ili angažiranom tekstu - engleski sam naučio kroz muziku. Nisam ga nikad imao kao predmet u školi.
Fast remote deset godina naprijed.
Iako sam odvojen od glazbe i ne razmišljam previše o njoj uviđam da i dalje imam senzibilitet prema njoj i razvijam ljubav i poštovanje prema bluesu. Nije mi to niti prvi susret sa njim - slušali su se Allmani i Ten Years After i prije, ali sad otkrivam stariju generaciju: BB Kinga, John Lee Hookera, Mudy Watersa, a uskoro postajem svjestan postojanja majstora poput jednog ili drugog Sony Boy Williamsona, Son Housea, Howlin' Wolfa, Alberta Kinga, Roberta Johnsona ( i njegovih 18 pjesama snimljenih u hotelskoj sobi jednog proljeća..), Big Joe Williamsa, Jimmy Reeda, Skip Jamesa....
Blues, čovječe! (uzdah)
Blues je bila jedina stvar koja mi je mogla zaokupiti nepodijeljenu pažnju!
Blues je, shvatio sam, pradjed svih žanrova moderne muzike i malo pomalo sam skupio oko dvjestotinjak naslova i slušao i uživao na LG kućnom kinu koje sam kupio u "Konzumu".
Prije tri godine sam odlučio opet podjetinjiti....ili je riječ o malo preuranjenoj krizi srednjih godina?
Riješio si kupiti pojačalo, zvulje i player.
Počeo proučavati, preslušavati i pokušavao shvatiti kako to da ne možeš za vrijednost dvije plače složiti dobar rabljeni sistem!?
Tada sam se i upoznao sa vlasnikom Robertoshopa i iako mu nisam bio mušterija kakve ima, postali smo dobri i sve češće odlazili na kave ili kod njega na slušanje. Pričao je kako ne može razgovarati samo o tranzijentima, stageu ili basu - čovjek nije snob iako radi sa opremom sa kojom radi.
Kod njega sam otkrio jazz i njegove varijacije, te počeo cijeniti skrivenu logiku u gradnji jazz numere, pa sam zavolio i jazz. Pogotovo jazz iz 50ih, 60ih i ponešto 70ih (sedamdesete su mi mrvicu previše "rastrojene") godina u formi malih ili srednjih sastava.
Budući da sam već podjetinjio, poželio sam ostvariti i taj prekinuti dječački san o uradi sam pojačalu i kako stvari stoje ću ga s vremenom i napraviti. Nije mi cilj napraviti konkurenta AN Kondou, ali neka radi i ja sam sretan!
Lijepo je slušati muziku sa sjajnog setupa, ali još je ljepše - predati joj se. Dopustiti da prođe kroz tebe. Za to ne trebaju savršeni tranzijenti - za to (da parafraziram Atomce) "treba imat dušu"!

Eto, zato samogradnja! Drugi kupuju Harley, a ja pokušavam shvatiti zašto je I=UxR!

[Khadgar2007]

Nisam baš skužio naslov teme kada je Zuzi to stavio ali evo vidim o čemu se radi.

Moj slučaj je sljedeći, počinje prije jedno 16-17 godina. Stari mi se oduvijek bavio radio amaterizmom, davnih 70tih je čak osvoio par zavidnih mjesta na raznim natjecanjima dok je sve to bilo samo hobi, a danas u komercijalizaciji i kompjuterizaciji svega toga i dalje se bavi time iz ljubavi prema hobiju, a ne radi bodova i osvojenih pokala u natjecanjima. Tako sam ja to naslijedio od njega, barem onaj elektroničarski dio. Počeo sam sa nekom zujalicom sa ne555, i sirenom u osnovnoj školi, čak sam i otišao na državno natjecanje u elektronici '97 koje je bilo u Zadru. Od onda sam manje više bauljao po elektronici po principu ako nešto proradi super ako ne šiknem to kroz prozor. Kroz srednju školu baš i nismo nešto naučili od zanata jer baš i nije bilo nekog praktičnog znanja sve samo bubanje teorije koja na žalost meni toliko ne ide, više volim princip uzmi šaku dijelova u ruke i napravi nešto od njih a ne amo čitati knjige. Bio sam čak i treći na natjecanju u elektronici u srednjoj školi, to mi je donijelo relativno dobru nagradu- lemnu stanicu od 80W koju i danas koristim,nije da sam zadovoljan ali služi bolje nego lemiclice bez regulacije temperature. Za to natjecanje sam napravio svoje prvo NF hibridno pojačalo sa TDA1521, pretpojačalo sa TDA1524, i preklopnikom sa multiplekserom. To je radilo u mojoj sobi zadnjih deset godina također na DIY zvučnicima koji su rađeni po principu "od oka" sa nekim westra driverima i skretnicom također "od oka". Prije par godina sam našao audiofil.net forum di sam zatražio pomoć oko svoga prvog većeg projekta, pojačalo sa MOSFETovima u A klasi, i to mi i danas radi u dnevnoj sobi, i za to tražim novu prednju ploču.

Ne mogu reći da imam zavidnu količinu projekata iza sebe,imam više projekata koji su započeti i nisu završeni jer sam vidio da od njih nema koristi jer su ili prekomplicirani ili mi se nije svidio njihov koncept. Naučio sam na tim greškama i sada uzimam više vremena na odabir projekata i njihovu gradnju nego na brzinsko završavanje koje će rezultirati sa proizvodom kojim nisam zadovoljan. Također ne mogu reći da imam iza sebe puno slušačkog iskustva, tek sam u zadnjoj godini malo obišao razne sajmove u Zagrebu i bio na Triode Festivalu. Sama riječ audiofilija i ono ča se proteže iza nje ipak mi je malo daleka, za sada u projektu tražim osnovne stvari; da ne brumi,ne šumi stabilno se ponaša i da pri kućnim glasnoćama nema nekih izobličenja i problema pri radu.

Od glazbe koju slušam baš i ne mogu reći da sam neki poznavatelj i slušatelj "audiofilske" i "prezentacijske" glazbe. Počeo sam od slušanje Guns 'n rosesa i Nirvane i ponešto Hendrixa kroz osnovnu i srednju školu i evergreena koji su se mogli čuti na radiju. Kroz srednju školu sam malo počeo skidati mp3ce sa interneta i ponovo se zaljubio u neke izvođače koje nisam čuo godinama tj. nisam ni znao kako se zovu jer sam slušao glazbu preko radija. Jedna od tih izvođača koje sam masovno počeo skidati preko dial-upa je Cyndi Lauper po meni božanstveni pop vokal, jednostavno ima super pjesme. Prešao sam preko Toma Jonesa, Beatlesa,Beach boysa,Bangles,Barbe Streisand,Dolly Parton,Elvisa Presleya,Fats Domina, i još ne znam ni kojih sve ostalih manje više pop glazbe. Kada sam krenuo u vosjku na moju sreću imao sam sreću da sam bio sa par starijih koji su slušali novi val, pa je tako krenulo otkrivanje Azre i Haustora čije stvari itekako slušam. Kasnije sam počeo da laganim otkrivanjem Doorsa,Janis Joplin,Jefferson Airplanea čije pjesme jednostavno ne mogu više izbaciti iz svakodnevnog slušanja, ne mogu izreći kako se osjećam dok slušam Morrisonov glas kako me uljuljkava u neku melankoličnost,Janis i njezin vokal koji pršti od emocija ili glas od Grace Slick koji je kao ča je jedan lik rekao na youtubeou "njen glas je jedan poseban instrument". Naravno ne trebam ni spominjati jednog također unikatnog gospodina Franka Zappu čije pjesme me dignu ma koliko bio u lošem(čitaj lagano depresivnom) raspoloženju, taj lik je priča za sebe.

Žalim ča nisam bio na koncertu Patti Smith jer sam ju baš počeo slušati negdje poslije njezinog koncerta u Zagrebu, prva pjesma kojom me je oduševila je obrada Smells like teen spirit a ostalo je također povijest. Također mi je žao ča nisam proveo više vremena sakupljajući ploče ili cd-e več na žalost 90% glazbe koju slušam je u obliku mp3ca ili u novije vrijeme flacova, to je jedan dio koji sam stvarno zapustio a kojemu se moram posvetiti u ovim vremenima kada je potrebno gledati na svaku potrošenu paru...

P.S.
Neka me pošalju članovi foruma negdje pa makar i na sjeverni pol ili u Sibir ili banaju sa foruma ali jedno je sigurno ove godine, kada Tajči bude imala koncert u Zagrebu ja sto posto idem pa makar sikire padale sa neba.

[Salvatore]

Zašto?
Prosto.
Kada sam jako želio imati to što sam želio imati, mogao sam samo baliti po sličicama u skupim katalozima i magazinima. I to, samo krišom. Otac je na sve moje želje imao jedan haiku stih kojim bi odgovarao: nema se para.
Kada sam se osamostalio i konačno slike pretvorio u stvarnost, razočarao sam se u to šta se unutar kutija na koje sam slinio, nalazi.
Onda sam upoznao neke momke, ljude, koji su pravili neke uređaje koji su bili i oku ljepši i uhu miliji i manje koštali. Rekoh si, daj da probam. I tako već više od dvadeset godina...

[yoke]

Zašto samograditelj
jednostavno volim sklapati stvari koje nemaju nikakvu funkciju
(ako treba' kao dokaz mogu priloziti sliku mog dnevnog boravka )

[s@ki]

zanimljivo pitanje i od postavljanja ovog threada pokušavam sam sebi odgovoriti na isto , no bez uspjeha.
Rekao bih da je najveću ulogu u procesu imala moja tvrdoglavost i specifičan način razmišljanja..
Ruku na srce, iako debelo svijestan da si neku "komercijalnu" izvedbu nemogu priuštiti, te da će nabavka svega trajati u nedugled, nikako se nisam dao uvjeriti da za tu lovu što bih platio gotov uređaj nemogu kupiti alat koji će mi dalje koristiti, elemente i steći iskustvo koje će se itekako upotrijebiti drugdje.
Oni koji me dulje znaju znaju da sam počeo sa autoakustikom, te svojevremeno izazvao pobunu manjih "garaža" zbog cijena koje sam imao, no žalosna je činjenica da jedan studoš koji složi auto mjesečno može narušavati promet nekom dućanu.
Vremenom me sve to "pustilo", probao sam pomoći savijetima na audiofil.net-u no nakon nekoliko ismijavanja odustao sam i od toga te sam zadržao aktivnost samo na forumu kojeg sam jedan od pokretatelja. No to je tema za sebe i zapravo sam se bezveze zapričao
U međuvremenu završavam Alephe i s vremena na vrijeme čeprkam po svemu što mi dođe pod ruku

[sira]

Hmmmm, uvijek sam volio biti onaj koji otvori neku tehničku stvar koja ne radi, sastavi je, ostane par dijelova viška pri sastavljanju, ali uređaj proradi.

Kad sam počeo ponovo svirati nakon pauze od par godina zaključio sam da mi treba dobro pojačalo, kako dobro pojačalo dobro i košta a moj budget nije baš prevelik, odlučio sam se za samogradnju i naravno zarazio se, prvo je bilo neko gitarsko u kitu za 15W koje je suer radilo, ali sam hrio ući dublje u materiju pa sam ga rastavio i ponovo sastavio ne oslanjajući se previše na sam kit, pa sam zaključio da želim nešto glasnije pa sam si napravio jedan klon Vox-a AC30/4 s kojim sam vrlo zadovoljan, a i svi koji su svirali na njemu, evo več dvije godine radi kako treba, izdržalo je hrpu probi, nekoliko snimanja i par koncertata, pa sam si neke pedale radio, s kojima sam imao velikih problema jer nisu htjele radit, primjetio sam da šta je sklop jednostavniji da postoji veća mogučnost da nešto zajebem jer se postavim"lako ćemo" pa se na kraju s njima višestruko iznerviram.

Isto tako sam zaključio da više volim lampe, ne samo zato šta mi je draži zvuk, nego i zato jer starom tehnikom "point to point" ima više mjesta za radit i mrzim štampane pločice

[Roko]

Izvrsna tema, bravo zuzi...

Meni se isto čini da sve počinje nekim unutrašnjim vražičkom koji nas tjera da raškvartavamo igračke dok smo još (jako) mali...





Curiosity killed the cat and made the diy-er...