ilimzn je napisao/la:sstrsat je napisao/la:Brzo pitanja: Koliki je izlazni otpor i kolicina THD-a recimo bipolarnog slidila pri strujama od 100mA (da ne gremo va ampere koji ce kroz njega tec pri nekim nazivnim snagama)?
Necu odgovoriti na pitanje s obzirom da nije meni postavljeno

ali cu nesto ovdje istaknuti. Cak i s bipolarnim slijedilom fluktuacije izlaznog otpora kod rada u klasi AB su problem i glavni izvor izoblicenja (naravno, mozemo to gledati i kroz strminu, strujno pojacanje, naponsko pojacanje u spoju slijedila itd ali su to sve ionako vezane velicine). Najveca je mana ove konstrukcije bez sumnje upravo rad u klasi AB, i ona je na zalost inherentna radi transfer karakteristike pojacivackih elemenata. Nikada se ne moze u potpunosti izbjeci, samo smanjiti, osim pri radu u klasi A, no i to je samo u teoriji (srecom tu ce se teorija i praksa relativno malo razlikovati). MOSFET-i nisu nista bolji, cak ni lateralni - iako se s njima pod odredjenim uvjetima moze dobiti veca linearnost strmine u klasi AB, onaj je puno manja i time je izlazni otpor puno veci. Prednost je MOSFET-a sto im veliki naponi praga omogucavaju relativno jednostavnu upotrebu error correction-a, sto za bipolarce uopce nije slucaj. Iako je u toj izvedbi TEORETSKI moguce posve nulirati izoblicenja, kao sto rece jedan pametan covjek, u teorije nema razlike izmedju teorije i prakse, ali u praksi ima (Fundamentalna razlika EC-a i NPV je da EC nulira gresku oduzimanjem, a NPV dijeli s konstantom sto znaci da za razliku od EC-a rezultat ne moze biti nula osim ako je konstanta beskonacno, sto nije moguce). Znaci, ostaju nam egzote... limene triode SIT-olikog tipa

no tu treba jos puno istrazivanja

Ovo kao da sam ja pisao, pa mi nema druge nego samo da kažem - potpisujem gore rečeno.
Dodao bih malo prakse. Upravo zbog gore rečenog i imamo efekat da guranje izlaznog dela više u klasu A putem podizanja nivoa bias-a preko onoga što je sam proizvođač naveo kao referencu dovodi do boljeg zvuka, naravno, samo do određene granice. I do jednog paradoksa.
Da ilustrujem na konkretnom primeru koji znam - Haraman/Kardon HK 680. Njihov top model 1999.godine, kada sam ga ja i kupio. HK jasno navodi da je struja bias-a 50 mA po izlaznom tranzistoru, a na izlazu sede dva para. Ceo uređaj inače koristi izuzetno malih 12 dB (3:1) ukupnog NFB-a, ali je i dalje, u njihovoj tradiciji, veoma širokopojasan, ide do tik ispod 300 kHz. Deklarisani naponski Slew Rate je minimalno 80 V/uS. Nominalno 2x85/130W u 8/4 Oma. I pazite sada - nominalni THD je dat kao 0,08%, 20-20.000 Hz, 8 Oma. To piše u Service Manual-u.
Ja sam mu podizao struju mirovanja sa nominalnih 50 mA u koracima od po 10 mA da vidim šta će se desiti. I stigao sam do granice od 140 mA, kada više nije bilo čujne razlike (bar za mene) između toga i 130 mA. Pa sam ga vratio na 130 mA i lepo ponovo celog premerio. THD je sada, pod istim uslovima sem za bias, bio 0,1%, dakle VEĆI nego što je ranije bio, a uprkos tome, ukupni zvuk je bio drugačiji, i po meni, malo bolji. Međutim, kada sam mu premerio THD na 50 kHz, sa većim bias-om ta brojka je bilo nešto manja nego u fabričkom stanju.
Dakle, mogu da zaključim da veći bias gura ceo sklop više u klasu A i da je izgleda bitniji za visoke tonove nego za niske. Zvuk se definitivno menja - postaje topliji, nekako je zaokruženiji, obliji i lakše teče, ali to radi po cenu gubitka malo detalja. Ovo me ne čudi, jer takvo podizanja bias-a podiže struju mirovanja ne samo u izlaznom delu, nego i u predriver-ima i driver-ima, praktično ih gura van njihove zone optimalnog rada. Nije Otala bio lud kada je 1977. godine dodao ona dva otpornika ka bazama SAMO izlaznog stepena, a driverski deo je podesio na vrlo standardan način. Ionako predriver-i i driver-i već normalno rade u čistoj klasi A kod maltene svih kola.
Onda sam zamenio NFB otpornike drugima, da mu udvostručim NFB na još uvek veoma malih 15.6 dB, ili duplo više od originala. Normalno, pojačanje se smanjilo, ali je i zvuk postao bolje, rezolutniji, detaljniji.
Što me je sve zajedno vratilo na Otalinu postavku iz 1977. godine - NFB nije problem ukoliko se ne preteruje, naprotiv, on će definitivno popraviti kvalitet zvuka, pod uslovom da je sve što se moglo već urađeno na optimizovanju celog kola šre upotrebe NFB, i pod uslovom da je odziv uređaja u otvorenoj petlji (bez NFB), pri punoj nominalnoj snazi, širi od čujonog opsega, dakle preko 20 kHz, što više, to bolje.
Sve u svemu, uobičajena priča - zlatna sredina, koristi ali ne treba preterivati sa njime i moraju se poštovati neka pravila.