Sanyo plus...

[ilimzn]

Ova tema je posvecena jednom od nekoliko uredjaja koji su me zaista iznenadili svojom konstrukcijom. Na zalost, konkretni uredjaj u pitanju je radi nekih drugih momenata zavrsio u reciklazi, kao donor organa za druge projekte, no to mu je od pocetka bila sudbina. Ipak, uredjaj zasluzuje posebnu paznju, i debelu preporuku. Nadje ga se za neveliku cijenu (premda ima tendenciju rasta), i za malo para daje mnogo zvuka.

Jednom davno, firma Sanyo, koja se uglavnom nije upustala u ono sto bi se moglo nazvati 'high end' je odlucila za relativno male novce ponuditi seriju komponenti prilicno neuglednog izgleda, no zaista visokih performansi i izuzetnog inzenjeringa. Ime i izgled su na zalost ostavili vecinu te serije neprimjecenom, no zato sada imamo priliku zaviriti ispod haube jednog iznenadjenja: Sanyo Plus P-55 izlazno pojacalo.

Na zalost konkretni primjerak je kupljen za citavih 9 Eur plus prevoz, kao neispravan, s idejom da se reciklira u dijelove. Na aukcijskoj slici je izgledao neugledno, zmazano i izrabljeno, no kada je stigao u moje ruke, pokazalo se da mu je stanje zapravo znacajno bolje nego sto bi slika dala naslutiti, a dodatno je iznenadjenje bilo sto je uredjaj zapravo bio ispravan, premda 'tweakan' nestrucno. PPM metar, prekidac zvucnickih parova i ostale sitnice su ipak vidjele bolje dane, s time da prekidacu za zvucnike nije bilo spasa. I tako j euredjaj stajao na mojoj hrpi, ocekujuci odluku o svojoj sudbini. Ona je stigla prije par dana, i razlozi za nju ce biti jasni kada stavim nesto postova u rubriku refresh. Za sada, koliko se god to mozda cinilo perverznim, eto slika s operacije reciklaze, koje zorno pokazuju da s ovim neuglednim uredjajem nema sale!

Kuciste je prilicno neugledno, slicno ostalima iz serije, s dosta kicastim LED pokazivacem izlazne snage, koji nije bio ispravan. No, kad se uredjaj primi u ruke, postaje jasno da je vrag odnio salu, jer je tezine poveceg nakovnja:

Kutija je modularna, rastavlja se poput slagalice i dijeli mnoge dijelove s ostalim clanovima serije. Bocne strane su npr. posve iste za sve uredjaje iste visine, a ukupno su 3 visine uredjaja, aproksimativno jednake 1, 2, i 3 standardne rack visine. Dvostruki vijci prema prednjoj strani sugeriraju da je opcija za rack montazu bila ozbiljno razmatrana, ali koliko znam nije nikad implementirana...

Skidanje poklopca odmah pokazuje razlog pozamasne tezine, ikao ce se kasnije pokazati da su konstruktori poduzeli podosta mjera da cim vise olaksaju uredjaj!

Dual mono konstrukcija s odvojenim trafoima dodaje na tezini, a heatpipe hladilo je pokusaj da se cim bolje hladjenje strpa u cim manji prostor uz cim manju tezinu. Mnoga pojacala iz tog doba su koristila tu tehnologiju, no ovdje je heatpipe zaista ogroman i implementira kompletan zatvoreni krug, s polozajem cijevi koji olaksava prirodnu konvekciju fluida za hladjenje - ostala pojacala su samo koristila zatvorenu jednostruku ravnu cijev.
No, jos malo o kutiji - aluminij prednje ploce je zavidno debeo, iako se vec tada naveliko stedjelo na njemu tankim aluminijem s debelim plasticnim insertom... no ne i ovdje!

[ilimzn]

Evo malo blizeg pogleda na transformatore i module pojacala:

Transformator je oklopljen kutijom, cije je dno zapravo duplo dno kutije, koje je ujedno i nosac i ojacanje radi povecane tezine. Skidanje trafoa pokazuje o cemu je zapravo rijec - radi se o vrlo kompaktnom trafou s duplom C jezgrom, posve zalivenom. Lijevi i desni trafo se unekoliko razlikuju - svaki ima po jedan sekundar s srednjim izvodom za napajanje izlaznog stupnja pojacala, desni uz to ima dodatni sekundar za napajanje zastite i VU-metra, a lijevi dodatni sekundar s srednjim izvodom za odvojeno napajanje svih predstupnjeva za oba kanala pojacala. U tom smislu pojacalo nije striktno dual-mono, no izlazni stupnjevi su posve neovisni, sto je uz stabilizirana napajanja za predstupnjeve vise nego dobar kompromis - za neku sitnu ustedu performanse su prakticki iste:

Bez prednje ploce, modula VU-metra (koji je iza aluminijske prednje ploce i ispred celicne sekundarne prednje loce, prekidaca za zvucnike na posebnoj ploci, te plocica s mreznim prekidacem i osiguracima, situacija izgleda ovako:

Pojacalo je podijeljeno na dvije ploce, na svakoj je po jedan predstupanj, a u ostatku prostora je na lijevoj zastita i zvucnicki releji, a na desnoj ispravljac i stabilizator napajanja za predstupnjeve.

[ilimzn]

Oba pojacala i izlazni moduli na hladilu skidaju se iz kutije u jednom komadu, nakon odspajanja izlaznih klema za zvucnike i male plocice s ulaznim cinchevima... a tu je i prekidac za prebacivanje pojacala u mosni spoj, pri cemu izlazna snaga raste na oko 200W. U stvarnosti su ljudi izmjerili znatno vise u oba moda rada, sto nije cudno s obzirom na ozbiljnost napajacke sekcije... Pogled na pojacalo odozgora:

I odozdola, sto se moze samo kada se sve skupa izvadi (srecom, to nije tesko i uz spojene trafoa i prikljucnice - netko je dobro preomislio sto i kako u slucaju servisa!):

Moduli se lako skidaju skidanjem par vijaka:

Razlika medju modulima postaje ocigledna, no odmah u oci upadaju filterski elektroliti vrlo cudnih dimenzija. Radi se o niskoimpedantnim ELNA-ma, koje su na zalost posve razlicite od danasnjih standarda i jednako tako poprilicno nezamjenjive. Uz to imaju i tri izvoda. To je jedan od glavnih razloga zasto je pojacalo otislo u reciklazu, potpuni refresh se ne bi isplatio upravo radi nabavke ovakvih kondenzatora, a uz to stanje kutije i nedotajuci gumbi i sl. cinili su uz tipicnu cijenu ovakvog uredjaja na eBay-u, refresh neisplativim - doduse, onaj tko zeli imati bas ovo pojacalo, nece biti razocaran sonicnim dometima, upravo obrnuto. Netko tko zeli zadrzati P55 'za stalno' lako ce opravdati cak i skupi refresh, za te novce nema pojacala koke mu se moze pribliziti, i tocka:

Pravo iznenadjene je na redu kada se baci oko na izlazne tranzistore:

Da, to su upravo oni, originalni Hitachi lateralni MOSFET-i prve generacije u TO-3 kucistu, svi na broju i ispravni. Pojacalo ima po dva para po kanalu, sto je prava rijetkost za klasu pojacala do 100W, a jos cudnije s obzirom na firmu i pozicioniranje komponente na trzistu - u to doba ovo je bila doslovno najmodernija tehnologija, i Sanyo je u tome kasnio samo u odnosu na sam Hitachi. Nista, bas nista u izvedbi ovog uredjaja nije nepromisljeno i tu je svaki cent znalacki iskoristen do kraja - bocne su strane kutije istina od plastike, ali na tehnologiji i izvedbi se tu uopce nije stedjelo, bas obrnuto. Danas ovo podcijenjeno pojacalo vrijed vise od svoje trzisne cijene samo a konto lateralnih MOSFET-a u njemu, parovi se na eBay-u prodaju po cijenama do 80$.
Pojacalo se temelji na application notes-ima za lateralce koje je izdao Hitachi, no za razliku od mnogih izvedbi koje su ih jednostavno prekopirale, ovdje je ulozeno puno dodatnog truda da se koncept izvede kako spada. Od spomenutog dual mono koncepta, preko stabiliziranih izvora za predstupnjeve, do pazljivo izvedenog biasinga i zastite, izbjegavanja miller kompenzacije, kaskodiranja, ulaza s bootstrapiranim parom JFET-ova, i na kraju selekcije komponenti (na nekim mjestima su cak koristeni neinduktivni carbon-composition otpori, vrlo atipicno za to doba), te detalja tipa preklapanja zvucnika iskljucivo relejima - tu se tesko mogu naci ikakve zamjerke. Da, ovo je zaista OZBILJAN uredjaj, sasvim sposoban stati uz bok a i ispred konkurencije.

[ilimzn]

Za razliku od mnogih izvedbi baziranih na Hitachi applicatio note-u, Sanyo-vi inzenjeri su jako dobro znali zamke samoosciliranja MOSFET-a, koje su nekim puno razvikanijim proizvodjacima tipa hafler, postale jasne tek mnogo kasnije. Zanimljiva je odsutnost tada tipicnih kondenzatora od po 400-500pF izmedju G linija i napajanja izlaznog stupnja, a jos atipicnije je staviti sve vodove i petlje na minimalni prostor koristenjem dvostrane stampe s metaliziranim rupama, kako bi se u startu smanjila ikakava mogucnost pojave parazitnih oscilacija. Na svakom izlaznom modulu su lokalni decoupleri napajanja, Zobel mreza, prekostrujna zastita s neinduktivnim duplim otporima (koja radi srednju vrijednost struja MOSFET-a, a ne gleda samo struju kroz jedan par kao sto bi tipicno bio slucaj!), gate stopperi, temperaturni senzori. Tranzistori su na podnozjima ali duljine izvoda zaista nisu mogle biti krace. Struja mirovanja je oko 240mA po kanalu, sto je dovoljno za nekih cetvrt W u klasi A, gotovo dva reda velicine vise od tipicnog pojacala s bipolarcima tog vremena, s strujama mirovanja od 10mA po paru. Ponovit cu jos jednom: nije se stedjelo na krivim mjestima!

Kad se skinu izlazni moduli i tranzistori, ostaje golo hladilo:

Malo vise u detalje:

Dio gdje dolaze tranzistori je od masivnog komada, moguce cak da je bakren (ne zelim ga ici grebati da to provjerim!), zalemljen je na cijev s fluidom za hladjenje. Tipicno se radi ili o nekoj vrsti CFC-a, ili jednostavno o redestiliranoj vodi okruzenoj zrakom ili dusikom pod vrlo niskim tlakom. Nizak tlak jako smizava temperaturu uparavanja. U normalnom polozaju hladila, dio cijevi na kojem su tranzistori je nizi od onog koji je u doticaju s rebrima, te se tako stvorena mjesavina vode i pare sama prirodno pomice na vise mjesto, gdje je rebra hlade i kondenziraju, nakon cega po dnu cijevi curi opet nazad prema nizim podrucjima i prema tranzistorima.
Buduci da je brzina pomicanja fluida puno veca od rasprostiranja topline kroz metal, ovakav sustaj mnogu puta brze odvodi toplinu s tranzistora, cineci rebra za disipaciju znacajno efikasnijima. Zanimljivo je da se kod zagrijavanja cuje protok fluida, kao vrlo tihi shum iz cijevi.

[ilimzn]

Na kraju, iz ovog pojacala sve ce ici u reciklazu, kao dijelovi za druge projekte ili refresh, sto ukljucuje i kuciste. Ono je jednostavno i odlicno zamisljeno, moze se jako lako prilagoditi po potrebi, a i prednja ploca j euglavnom prazna pa se preko nje moze staviti s prijeda druga, po zelji, bez da se bitno narusi izgled (cak ga se relativno lako moze i popraviti s obzirom na relativnu neuglednost originala). S kucistem zajedno ide i ovo odlicno hladilo, na kojeg ce u nekoj ne tako dalekoj buducnosti ici neki drugi TO-3 tranzistor, koje bas ne vidjamo svaki dan... tako ce se u kozi jednog starog Sanyo pojacala za 9 EUR sakriti sasvim novo pojacalo s 'kremenim triodama'

A ostali dijelovi ce posluziti u spasavanju jednog ljepotana, o kojem vise rijeci jedan drugi puta...

[sstrsat]

S kucistem zajedno ide i ovo odlicno hladilo, na kojeg ce u nekoj ne tako dalekoj buducnosti ici neki drugi TO-3 tranzistor, koje bas ne vidjamo svaki dan... tako ce se u kozi jednog starog Sanyo pojacala za 9 EUR sakriti sasvim novo pojacalo s 'kremenim triodama'

Ti si znaci zahvaljujuci starom Sanyo ampu risil problem hladnjaka za "neki drugi TO3 tranzistor", ajde neka. I onda neka netko kaze da se ne isplati kupovat "stare krame".
Ja cu se za te iste TO3 virovatno poigrat sa staklenim bacvicama ispunjenim transformatorskim uljem ili mozda sa redestiliranom vodom.

Ali, molil bin te da umisto tog grubog naziva "kremene triode" koristis sluzbeni naziv "limene triode"

[Khadgar2007]

Baš vidim na slikama par starih poznanika, mosfetove 2sk134 i 2sj48, koji su mi trebali za ono pojačalo koje je bilo u Sheratonu. Stvarno lijepo izgleda ovo pojačalo od Sanya,a i cijena je stvarno bagatela.

[zbotic]

Imao sam prilike isprobati cijelu ovu Sanyo liniju. Iako je konkretni primjerak trebao lagani refresh (najviše preamp) sviralo je jako dobro. Posebno pojačalo.

In action....:

[aparatusonitus]

Hej, pa to je moj kompletni Sanyo Series Plus 55 na slikama...tek sad sam to vidio. Na kupnju me nagovorio ilimzn, inače bih sada slušao bijedni Sony TA-4560 sa SIT-ovima (internal joke) Amp stvarno svira jako, jako dobro i ima zalihe snage ko u priči...za Focale 1027Be nije bilo potrebno više od 10-tak W.

[zbotic]

Jedan C 55 preamp završio kod mene. Neki lajbek audiofil ga modificirao i izveo takve bisere da se uređaj jednostavno gasio, nakon čega je završio u oglasniku. Tukac je zamijenio transformator sa toroidnim (lijepo napravljenim), ali nije znao koliki mu treba napon pa je ovaj za 10 V viši od normalnog. Regulatori su se grijali do besvjesti, ali to nije sve, jer je zaboravio da je jedna žičica sa nereguliranog napona krenula u "nepoznatom" smjeru i završila kao delay opcija za izlazni relej.

Sada je sve na svom mjestu. Kako bi se potrošio "višak" napona napravio sam mali CRCR predregulator i naravno uštimao sve ostalo. Usput je doživio i pravi refresh umjesto urađenog nabacivanja kondezatorima i sada radi kao slavuj.

Ako se majstor prepoznaje najbolje mu je da se baci u neku od nabujalih rijeka, umjesto da kasapi uređaje.