Nastavak price slijedi:
Najprije je priredjena prednja strana stavljena na uredjaj - ovo je bilo potrebno da bi se procijenila velicina prostora izmedju prednje strane transformatora i prednje ploce uredjaja. To ce biti mjesto za jedinu pravu modifikaciju na ovom uredjaju, koja medjutim uopce nije nevazna. Nakon toga je transformator izvadjen van:
ISpred prednjeg para montaznih mjesta za trafo se vidi prazan prostor, koji ce, medjutim, uskoro postati prilicno tijesan.
Kada je ovo pojacalo napravljeno, prije 23 godine, na snazi je bio stari standard mreznog napona, 220V+-5%. U medjuvremenu se to promijenilo na 230V+-5%, cime ovaj uredjaj cak i na nominalnom naponu danasnje mreze, radi na vrhu napona tadasnje. Medjutim, i konstruktori su u istjerivanju zadnjeg W snage isli do samog ruba, pa je tako na 231V mreznom naponu, u praznom hodu napon na filterskim elektrolitima tocno 63V, sto je njihov maksimum.
Inace ovo nije bas rijetka praksa, jedino sto se u vecini drugih slucajeva onda pojavljuju elektroliti cudnih radnih napona, tipa 71V. Naime, radi se o klasicnim 63V elektrolitima, formiranima s nesto visim naponom, no time se u startu zrtvuje nesto kapaciteta. Naravno, istot ako se u startu moraju odabrati kvalitetni elektroliti.
Mala ali bitna fusnota: rad kondenzatora na maksimumu napona sam po sebi nije problem, ako je kondenzator odgovarajuce specificiran, tj. struja curenja je specificirana na maksimalnom naponu. Ako se dobro sjecam specifikacijskog standarda, elektrolitski kondenzator mora biti sposoban odraditi 10 minuta na dvostrukom naponu bez znacajnih poslijedica za samog sebe (dakle bez prekoracenja temperature ili izbacivanja elektrolita). Ako se dogodi ovakva situacija, struja curenja vrlo naglo raste i kondenzator se zagrijava. Medjutim, sasvim drugaciju situaciju vidimo ako struju ogranicimo i kondenzator ostavimo dugorocno na povisenom naponu. Inicijalo struja curenja poraste a onda se s vremenom polako smanjuje, i pada na nominalnu vrijednost, a napon na kondenzatoru poraste na novi maksimum. No, kada se takav kondenzator nakon toga makne iz tih uvjeta i izmjeri mu se kapacitet, on ce biti manji od nominalnog, otprilike obrnuto proporcionalno porastu napona. Sto se zapravo dogodilo? Elektroliti su radi svoje interne kemije po prirodi stvari polarizirani i struja curenja zapravo podebljava aluminijev oksid na jednoj elektrodi, koji sluzi kao dielektrik. Medjutim, podebljavanjem dielektrika se poboljsavaju njegova izolacijska svojstva pa struja curenja radi toga pada. Kako se radi o elektrokemijskom procesu, formiranje dielektrika je tim brze cim je temperatura visa, no na visoj temperaturi je i struja curenja veca. Na prvi pogled ovo su podaci koji govore o trajnosti elektrolitskog kondenzatora, no isto tako i o ponasanju kapaciteta s protokom vremena uz aplicirani napon - kondenzatori koji rade blize maksimumu napona brze gube kapacitet. U konkretnom slucaju, taj se fenomen jako dobro vidi na Nichicon filterskim elektrolitima koji su odradili 20+ godina u takvim uvjetima, i izgubili nesto manje od 10% nominalnog kapaciteta, ali bez bitnih promjena u ESR-u. Treba napomenuti da su im tolerancije +30/-10% pa su tako jos uvijek unutar onog sto pise. Ostali kondenzatori u pojacalu koji su blizu maksimalnom naponu su specificirani +50/-10% pa ih je to vjerojatno spasilo od izlaska van tolerancije. No, ne treba zato izazivatii dalje vraga - rad blizu maksimumu napona nikad nije preporucljiv ako se zeli trajnost uredjaja.
U ovom uredjaju nisu stavljali nove buzire na kondenzatore niti lijepili naljepnice kao u nekim drugima koje sam imao prilike vidjeti. Sve u svemu kondenzatori se odlicno drze, ali sansa je velika da ce u realnim uvjetima raditi i preko maksimalnog napona, u uredjaju koji se itekako zagrijava. Recimo, kod mene je napon mreze redovito oko 233-235V cime je u praznom hodu napon na elektrolitima vec iznad maksimuma. Situacija je jos gora dok se pojacalo podesava pa je struja mirovanja na minimumu, tako da je potrosnja manja i naponna elektrolitima jos nesto visi. Jedno rijesenje bi bilo da se svi elektroliti zamijene istima s prvim visim maksimalnim naponom, dakle 80 ili 100V, no kako je vec i ove bilo jako tesko nabaviti (jos za saku manjih u drugim dijelovima pojacala, ajde nekako bi islo), ta mi ideja nije bas bila privlacna.
Mjerenje standardnih elektrolita je pokazalo da bi barem u jednom slucaju kontakti na vijke doveli ukupnu visinu kondenzatora taman do samog poklopca kucista, sto ne dolazi u obzir. Radi toga trebalo je porazmisliti o alternativama.
Alternativa se nasla u obliku jednog manjeg transformatora, recimo 230-24V koji bi se spojio kao autotransformator. Primar i sekundar u seriju na mrezu, a veliki mrezni trafo onda paralelno s primarom. Prednost auto-trafoa je sto mu snaga treba biti samo onaj dio snage velikog trafoa, koliko smo u odnosu na napon mreze snizili napon prema velikom trafou.
Kako je gore navedeno, radi se o nesto manje od 10%, dakle 50VA bi bilo vise nego dovoljno. Jasno je da dodavanje bilo cega 'u seriju' s mrezom ima svoj uticaj na rad transformatora a time i cijelog ispravljaca pa i pojacala, no ovdje je taj uticaj upravo auto-trafo spojem sveden na maksimalno tih <10%, a u praksi cak ima i pozitivan efekt.
Pregledom ergele trafoa po kutijama i ladicama ispalo je da bas imam jedan zgodan transformator i po snazi i po velicini, a k tome je jos i izvadjen iz uredjaja iste marke i pase po boji
Trafo ima vise izvoda na sekundaru pa je tako moguce i odabrati nekoliko izlaznih napona u auto-trafo modu, puni napon mreze, oko 214V te oko 204V uz nominalnih 230V na ulazu. Kako se dolazi do tih brojki? Ovako: primar 230V i sekundar 30V se spoje u seriju, i to ide na 230V. Koji je onda napon na spoju primara i sekundara? Uul * (Up/(Up+Us))= 230 * (230/(230+30))= 230*0.885=203.5V. Tajje napon inicijalno odabran kao ulazni u glavni trafo, testovi kasnije ce pokazati moze li se umjesto njega staviti 215V. Dakle, za sada idem na sigurno.
Provjera gore je pokazala da mjesta za auto-trafo ima, sad jos samo kako ga pricvrstiti? Logika nalaze da ide skupa s svojim vecim bratom, kad ionako jedan bez drugog nece raditi. Mala kalkulacija velicine jezgre velikog trafoa kaze da se ovdje moze bez bojazni izbusiti rupa za montazu:
- TA-F830ES_103.jpg (41.14 KiB) Pogledano 6590 put/a.
Tvrde spojeve potencijalno vibrirajucih elemenata treba izbjegavati. Osim toga, ne zelim izgrebati boju s kutije glavnog trafoa...
I evo ga na svom mjestu:
Izvodi ce biti savinuti jer je mjesta vrlo malo... malo kasnije, sve je spojeno na plocicu s prekidacem napajanja:
- TA-F830ES_107.jpg (40.91 KiB) Pogledano 6590 put/a.
