Luxman L570 je drugo u nizu Luxmanovih top-of-the-line pojacala koja rade u klasi A, snage cca 50W, iz kojeg se kasnije razvila cijela serija legendarnih Luxmana (L550, 550A, 550A-Mk2 itd). Kao apsolutna perjanica integriranih pojacala tog proizvodjaca, izvedba je raskosna, dijelovi su selektirani i skupi, a topologija ambiciozna. No, sa stanovista refresha, ovo je jedan od najkompliciranijih i opcenito najzahtjevnijih poslova ikad - monstvo dijelova napravljenih sikljucivo za ovo pojacalo, 'rucni rad' izvedba s idejom da ce trajati 'za uvijek' i na zalost cinjenica da nece radi nekih klasicnih Luxmanovih boljki, cine refresh ovog pojacala projektom samo za vrlo hrabre i beskonacno strpljive.
Stranica na legendarnom TheVintageKnob-u se moze vidjeti ovdje:
http://www.thevintageknob.org/luxman-L-570.html
Na prvi, drugi i treci pogled, radi se o 'da ti pamet stane' stroju, sto je i prvi utisak kad se skine poklopac. No, vec kratko vrijeme nakon toga nastaju problemi. Pristup doslovno bilo cemu je otezan, a cak i jednostavno staviti pojacalo na stol kad se jednom skine baza od antirezonantnog kompozita, koja je ujedno i donji poklopac, postaje nemoguce bez da se osteti ozicenje koje se nalazi s donje strane. U tu svrhu je trebalo izraditi nozice koje se uvinu u postojece rupe s navojem za vijke koji drze donji poklopac, te u rupu pomocnog vijka ispod transformatora. Sve skupa ostaje poprilicno nestabilno jer nije moguce koristiti mjesta za straznje nozice, radi pristupa modulima izlaznog pojacala, phono pretpojacala, selektora ulaza i izlazne plocice. Sto je najgore, ozicenje je unatoc koristenju veceg broja konektora tako izvedeno da je uvijek barem jedan snop zica zalemljen, te fiksiran za predvidjena mjesta na sasiji vezicama koje se ne mogu skinuti bez da ih se unisti. Kao poslijedica toga, nije moguce raditi na pojedinim plocama jer se prakticno samo jedna moze izvaditi is pojacala (odlemljivanjem zica!), dok sve drugo ostaje vezano medjusobno i mora visiti ko crijeva iz sasije, dok se refresh radi 'in-situ', na plocama koje vise na kablovima - cime je inicijalni utisak 'apoteka' izvedbe po kratkom postupku pretvoren u nocnu moru. Evo par slika da se vidi kako to izgleda:
Ovdje je skinuta zadnja ploca, na kojoj se drzi ploca selektora ulaza, koja je demontirana i visi s lijeve strane. Zice su fiksno zalemljene i nema skidanja, osim konektora i dodatna dva zalemljena kabla prema phono ploci, koja je demontirana i maknuta (zice su odlemljene). S desne strane je mala ploca izlaznog dijela, s relejem zastite i Zobel mrezama. S desne strane dolje, vidi se oklop Phono stupnja i ulaznog selektora te mrezni kabel i uzemljenje koji se takodjer ne mogu skinuti bez demontiranja cijelog ozicenja, tako da ih drzi konstrukcija od 3 kartonske kutije da se ne ostete zice. Ispod svega se nalai i zadnja ploca, koja je, pogadjate, neskidiva jer je ozicenje sto vijcima, sto lemljenjem sto vezicama fiksirano za nju.
Malo blizi pogled na ostale elemente. Lijeva strana odozgora prema dolje - dvostruki diferencijalni step-atenuator za glasnocu i dio pasivne kontrole boje tona i filtera, ispod njega su dvije jednake plocice koje sadrze stupnjeve izlaznog pojacala od ulaza do drivera (topologija je pojacalo s pasivnim front-endom i phono preampom), zatim plocica s s ispravljacem i stabilizatorom napajanja za ulazne stupnjeve izlaznog pojacala. Vecina elektrolita ima nestandardne dimenzije, a filterski elektroliti pomocnog napajanja k tome imaju i posve nestandardan raspored izvoda. Prekriveni su bakrenom folijom radi reflektiranja topline, no o efikasnosti toga bi se dalo raspravljati. Folija je zalijepljena nekakvom smolom, o kojoj bi e isto dalo raspravljati

S desne strane se nalazi glavni ispravljac i filterski elektroliti, te ploca pomocnog napajanja za releje za preklapanje puta signala, i zastita. Pravi spektakl se nalazi s donje strane glavnog ispravljaca, i osim sto su filteri posve nestandardni po svemu od dimenzija, do prikljucaka i kapaciteta, u praksi onemogucava rastavljanje ispravljaca bez da se uniste isti elektroliti i dio ozicenja. ovaj je dio pojacala zaista izveden beskompromisno, no i debelo previse beskompromisno s obzirom da u slucaju kvara ostaje jedino pomoliti se preferiranom bozanstvu ili necem slicnom. O tome vise u kasnijim nastavcima.
Jos jedan pogled malo vise postrance - brze diode za ispravljanje. Toliko o tome ako ste mislili da je to izum novijeg datuma. Na zalost i njih je prakticno nemoguce skinuti!
Zadnjim krajem dominira ogromno hladilo s heatpipe-om, i bakrenim rebrima, na kojeg su pricvrscene dvije 'vruce ploce' iznad kojih se nalaze moduli izlaznih pojacala, desni kanal s gornje, a lijevi s donje strane. Vise o tome kod refresha spomenutih modula:
Izlane module je nemoguce skinuti bez odlemljivanja svih izlaznih tranzistora. Ostatak ozicenja se moze skinuti ali s plocom mora ici dolje i bias senzor, koji je takodjer fiksno zalemljen (sto je u ovom slucaju neophodno - bilo kakav prekid kontakta na tom mjestu je trenutna smrt izlaznog stupnja).