Postao/la zmajz » 20 tra 2012, 02:18
Kud odoste u teorije prije nego ste poslušali uradak??
U Hifi je vrlo bitno biti general nakon bitke, daklem poslušaš pa komentiraš. Ali ako vas baš interesira mislim da su Davorin i EkoEko u pravu. Razmak između zvučnika nisam mjerio, ali recimo da je jedan i pol razmah ruku, a ja slušam u nekom cca istostraničnom trokutu. Vertikalna i horizontalna disperzija me u ovom trenutku ne interesiraju jer sjedim na jednom mjestu i ne mičem se lijevo-desno, gore-dolje. Ko kip. Onaj Rodinov što sjedi a svi misle da razmišlja. Samo što ja ne razmišljam nego samo slušam kako to reproducira glazbu i ostale tzvukove. Dakle:
Jučer je to pušteno u pogon otprilike u 9:30 ujutro i pušteno da se dokazuju do negdje 18:30, vrlo intenzivno i pomalo preglasno za moj ukus i ukućana mi mojih (danas baš i nisu bili pričljivi samnom?!?!), ali sam ih htio što više forsirati. I kako je to teklo? prilično očekivano, a malo i iznad toga. Ispočetka sam slušao stojedinicu, ali im je izbor muzike bio malo prevrištav, ovo što se sad sluša, a malo su i zvučnici svojom nerazrađenošću dodali, pa sam nakon dva sata odlučio učiniti radikalan potez i ustati iz fotelje i staviti cede u gramofon za cedeje. Nije samo moj potez bio radikalan, no se je radikalno promijenio i zvuk.
prvo sam stavio Cd Bodana Arsovskog, dosta je zastupljen bas, ritam sekcija općenito (udaraljke itd), dosta dinamična snimka i vrlo lijepo snimljeni svi instrumenti. I to je izmjenilo dojam totalno. Najedanput se pojavio bas i taj donji registar koji nisam očekivao tako skoro. Odslušao cijeli CD bez intervencija (lažem, malo sam pojačao kad je žena otišla u kuhinju), i bio sam vrlo zadovoljan. Nakon početnog sirovog zvuka, ovo je bilo nešto sasvim drugo.
Tu je negdje uletio ručak, i ostavio sam ih da drndaju na radio, bile su uglavnom govorne emisije, a tu sam već od strarta bio zadovoljan, s tom reprodukcijom vokalnog djela (govornog) pa nisam bio zabrinut.
Nakon ručka sam išao birati što bi se dalo slušati, pa sam se odlučio pustiti Davida Gilmoura (ipak sam ja malo stariji, preš'o tridesetu..), DVD nekog koncerta, i uvodni dio (nekoliko stvari, pet-šest) je uglavnom akustična gitara i njegov vokal, pa se tu pokazala prava priroda allranger zvučnika i njihova kvaliteta reprodukcije tog srednjeg i najugodnijeg dijela spektra. Glas, k'o da on pjeva, a gitara kao da je prava, ona od drveta i žice i sve. To je bilo predobro, pa me nije više interesiralo, i sjetio sam se obećanja frendu da ću mu spržiti koncert one ženske Adele. I to ja stavim (DVD, Royal Albert Hall), ženska priča, pjeva, orkestar piči i sve po propisu. Isto sam to pustio malo jače (koncert je, kaj nije?) i moram priznati da je bilo dojmljivo. Neznam ja to opisti onako hifijaški, tipa timbar, dubina, širina, sparklig clearness itd. Ali, osim što je ženska prosta ko šlapa i zna pjevati, to je zvučalo stvarno dobro. Zvučnici su se razigrali, vrlo precizno rade svoj posao, vrlo su brzi i nikakav teret za pojačalo, nema osjećaja težine i nedostatka snage u dinamičnim pasažama, njezin je vokal tako jasan i čist, a orkestar iza nje je tu i prisutan, nimalo zapostavljen u reprodukciji. Sve se čuje, svaki detalj, i to onako kako predpostavljam da treba.
Sjećam se nekad dok sam rabio višestazne zvučnike, znao sam imati dojam prigušenosti nekih detalja u reprodukciji, kao da mi kompresiraju neke manje izražene dijelove snimke, ovdje toga nema. Sve je tu. Šta im daš, oni to propuste.
Odslušao sam cijeli koncert, s užitkom.
U samo jedan dan, zvučnici su pokazali potencijal, očekujem da će u slijedećih desetak dana se još više poboljšati/ujednačiti, iako ne očekujem tako nagle i brze promjene.
Mislim da se nisam prevario onda kad sam u Varaždinu slušao Zuzijeve uradke i zaključio da ti drajveri imaju potencijala, i to velikog.
Hvala Zuzi!