
- IMG_20140326_191210.jpg (104.27 KiB) Pogledano 10202 put/a.
Red je da se ova tema, Westra ovali u TQWT konstrukciji dovrši, jer sad smatram ove zvučnike dovršenim.
Dakle, na zvučnicima se radilo nakon duže pauze, ali izvana nisu doživjele nikakve promjene osim dodatog pomoćnog visokotonca u svojoj maloj kutijici. To ih je poprilično podiglo u estetskom smislu tako da sam uspio zasjeniti B&W 801, 802 i ostale amaterske uradke. Još moram poraditi na budućim dizajnima pa da zasjenim i Kef 105 i to će biti to. No, da se vratimo na ono najbitnije, a to su iznutrice kod kojih je došlo do značajnih promjena iako su zahvati bili mali i jednostavni. ali je zvukovno došlo do značajnih promjena. Sve je to urađeno odmah iz ŽF-a i nisam baš slikavao dok sam se igrao pa će slikice biti samo izvana.
Prvi je korak bio suzbiti bumiranje koje me je poprilično nerviralo, a koga i nebi, i to sam uspio iz trćeg ili četvrtog pokušaja. Kako se kutija neda rastavljati i otvarati, kroz rupu u koju se montira drajver sam dodavao vrećice s pjeskom (zapravo kobasice dužine kolika je unutarnja širina kutije i promjera cca 5 cm) da zapune vrh horne (vrh je zapravo na dnu kutije, ispod drajvera) i tako je skrate na potrebnu dužinu. Išao sam za time da ju skratim tako da bude tjunirana negdje oko 90Hz, što je primjereno ovom drajveru. To ne treba zbunjivati u smislu da kutija neće reproducirati donji bas registar, hoće i radi to dobro. Vrlo dobro, čak. Ja zadovoljan, a i moj kompić koji stvarno ima izoštren sluh i vrlo široko slušno iskustvo što se hife tiče. Skoro pa da bih ga svrstao u hifijaše, zvukovna picajzla. Osim pjeska trebalo je korigirati i količinu damping materijala u vrhu (početku) horne, izbacivanjem određene količine istog. I tako dok nisam bio zadovoljan. Tako je to sviralo neko vrijeme, dok nije došlo vrijeme za:
Drugi korak, to će reći dodavanje helper tweetera. Iako sam oval može služiti kao full drajver, ipak se na momente osjeti malo nedostatka u tim visinskim područjima, kao neka sitna udaljena nazalnost. Ne čuje se to na prvu, tek nakon dugotrajnog slušanja (ovdje govorim o danima i mjesecima, ne o satima), kao stari radiji koji imaju presladak topli zvuk ali ipak malo mumljav i nazalan. Naravno, malo prenaglašavam radi ilustracije. Kako god, zbog same prvotne filozofije pri konstrukciji ovog zvučnika, a to je minimalno investiranje uz maksimalan kvalitativni rezultat, trebalo je pronaći odgovarajući visokotonac što baš i nije bilo teško. Dva tri klika po međumrežju i rezultat se sam nametnuo. Ista firma,ista osjetljivost i solidne karakteristike na papiru tako da nije bilo problem to dvoje spojiti u jedno. Izbor je pao na Westrin kupolasti visokotonac WDT-13-138, koji je po specifikacijama u potpunosti odgovarao. Njega sam jednostavno montirao u posebnu kutijicu i isprobavao odgovarajuće rezne frekve. Osnovni odabir je bio, uobičajenih, 10-12 kHz i nakon nešto eksperimentiranja sjeo sam na 10 kHz i to da je visoki propust prvog reda (6db po oktavi) sa atenuacijom od 3db na 10 khz. Tu sam se zapravo nagnjavio dosta odabiranjem prave atenuacije, stalno sam se vrtio u krug, malo 3db pa malo 6db pa malo 3 pa opet 6 itd. dok se nisam odlučio na 8kHz i atenuaciju od 6 db na toj frekvenciji. Jednostavnim stavljanjem teflonskih blokova (1,5uF tj. 1uF + 0,47uF). Oval je ostao da radi full, bez intervencija u njegovom djelu. Razmišljao sam o skidanju trubice s ovala, ali na kraju ne vidim potrebe za time. Taj eksperiment ostaje za neku drugu varijantu.
Zvukovno? Hm, popriličan napredak, štoviše, smatram ovo gotovim zvučnikom. U ovom cjenovnom rangu se nema više što učiniti. Izbalansiran i brz, voli tranzistorce. Cjevaši tek dolaze na red pa ćemo čuti. Sad ih ganja T-amp (41 Hz) sa pasivnim atenuatorom (motorizirani Alps sa daljinskim, sto mu gromova!) i naravno Monica III (adaptirana na 3 SP/DIF ulaza i USB) na ulazu. Monica je priča za sebe.
Što još? Interesantno je to isprobavanje i testiranje, ugađanje na uho, jer tu matematika jeste samo polazni dio. Činio sam klasičnu grešku, brzo prekopčavanje između dvije varijante skretnice ne omogućava mozgu da se sredi pa se nečuje razlika između varijanti. Prvo pomisliš da su razlike tako male da se nemre kužiti, ali kad dadneš mozgu nekoliko minuta između dvije varijante, primjeti se razlika. Treba mozgu dati vremena da se sabere, ili zraku u glavi vremena da se turbulencije smire. U svakom slućaju, sad su to dobro razrađeni zvučnici, prilično izbalansirani, ne odskaču niti u jednom djelu. Bas je prilično definiran i ugodan za slučanje, nimalo naporno. Ne fali ga nimalo u kućnim uvjetima (soba cca 30 m2). Sve je nekako sjelo. Visokotonac se ne ističe, čak bi pomislio da nije ni trebao, dok ga se ne iskluči i sutradan ideš slušati ii kužiš da fali.
Slikice: