elvis je napisao/la:Evo Rade je to odlično napisao, složio bi se u svemu. Kada su Linkwitz zvučnici u pitanju tu je puno objektivnih problema koje je on vjerujem dosta uspješno riješio, no iste je ipak nemoguće 100% riješiti. Tu prvenstveno mislim na povećanu osjetljivost na prostor u kojem će zvučnici biti smješteni, udaljenost zadnjeg i bočnih zidova, zatim tu je kakofonija odbijanaca od čega ionako pate dipoli, a naročito oni koji imaju širok kut disperzije zvuka, tu je i nered u fazama, nikakva aktiva to ne može riješiti, jedino možda DSP, ali ne onaj simplificiran. Bez obzira na sve objektivne probleme volio bi to čuti.

Uz stvarno poštovanje prema tebi i tvom znanju Elvis, ovo si malo pretjerao kad je riječ o Linkwitzu. Uz njegovu profesionalnu pozadinu, on itekako vodi računa o fazama, refleksijama i direktnim snopovima... i to teoretski, mjerno i konačno izvedbom njegove elektronike. Jedan od njegovih glavnih ciljeva je da dobije zvučnik koji će biti minimalno ovisan o prostoru u kojem može svirati. A fizikarefleksija i fiziologija sluha su prirodne stvari, što ih bolje poznaješ, bolje ih možeš kontrolirati.
Npr. Linkwitz je napisao da refleksija od stražnjeg zida koja kasni 5 ms u odnosu na direktni signal je dovoljna mozgu da refleksiju ne procesira. Je li to točno ili nije ne znam ali nisam još našao demant.
SL se dugo godina bavi ASP korekcijama jer je očito tu doma. konačno po njemu se i zove LR filtar (barem pola filtra

). Ova DSP priča mu je noviji trend. Valjda je čuo(izmjerio) razlike današnjih DSPova i njegove analogije. Ako ništa drugo onda trud potreban da se analogno dizajnira sklop za određeni parametar, kojeg u DSP-u dobiješ promjenom nekog broja.
@rade. Puno toga u HiFi-u je upitno. Vješanje za magnet je u mehanici puno čvršće jer magnet nosi najveću težinu pa je i težište drivera negdje u centru magneta. Kad d ga vješaš za korpu, uvijek imaš situaciju utega na dugom štapu. I još je na tom utegu motor koji drma. B&W su šipkama otraga srednjeg i visokotonca usidrili upravo magnete.
I na kraju, moja malenkost je probala vješati za magnet (Rub korpe je bio preko silikonske brtve u kontaktu s baflom). Već na uho sam uočio veliku razliku u radu klasično učvrćenog zvučnika (vijci na korpu) i nosač na magnet. Zvuk čistiji, f opseg poširen na oba kraja.
Naravno ovo ne mora biti isto za svaki driver i svaki ustroj, ali mislim da ne može štetiti. Problem je u tome da je oblik i konstrukcija zvučnika danas isti kakav je bio prije 100 godina. I još uvijek je to dominatni oblik, unatoč elektrostatima, ribonima, magnetoplanima i drugim pokušajima. I znamo da taj oblik nije idealan. Ali drugog još nismo izmislili.
Da je Linkwitz dizajn užas to stoji, ali za njegovu fiziku mislim da nemate pravo.