Sansui AU-919

[ilimzn]

Evo i slijedeceg nastavka... priprema modula izlaznog pojacala.
Nije prikazano na slikama, no na pocetku teme se vidi kako modul izgleda kad je sastavljen. Kod rastavljanja se odvaja rebrasto hladilo od profila koji sluzi kao nosac tranzistora a i sam ima odredjenu povrsinu za hladjenje. Profil skupa s podnozjima za tranzistore i emiterskim otporima izlaznog stupnja ostaje povezan sa stampanom plocom pomocu zalemljenih zica, no i to se moze skinuti tako da se odviju vijci koji drze podnozja. NO, sve svojim redom... nakon vadjenja modula i skidanja nosaca (koji ujedno drze 'sendvic' konstrukciju hladila i plocice skupa_, dobije se ovo:

AU919_50.jpg (114.31 KiB) Pogledano 19089 put/a.

Malo blizi pogled na hladilo - spoj s rebrastim dijelom koji nije na slici, je preko obicne silikonske masti, bez punila za transfer topline, sto unekoliko smanjuje efikasnost, no ona ostaje dovoljna zahvaljujuci velikoj kontaktnoj povrsini. Rebrasti dio, usput, nije izveden ekstruzijom kao profil, vec je izliven i naknadno obradjen glodanjem i brusenjem, a onda obojan u crno postupkom slicnim emajliranju (samo je sloj 'boje' puno tanji rad i boljeg prenosa topline). Sam nosac tranzistora je ekstrudirani profil. Na slici se vide i aluminijski termicki mostovi prema hladilima za drivere na ploci i bias servo.
Na zalost, vidi se i prilicna guzva oko podnozja i hrpa zica u buzirima koji su djelomicno od dotrajalog PVC-a. Zanimljiv dio je da su parovi tranzistora u svakom od kanala noseceg profila komplementarni, a ne iste vrste, usprkos tome sto je raspored zica i opcenito dijelova na plocici takav da bi puno logicnije bilo da su po redu u kanalima dva NPN, pa dva PNP, pa opet dva PNP i na kraju dva NPN tranzistora. Ovo je bio mali misterij, u service manualu nije sasvim jasno kako je povezano, no pazljivim proucavanjem dosta losih scan-ova crno-bijelih slika, ustanovio sam da je u manualu upravo povezano kako bi i bilo logicnije. No, poznavajuci Sansui, nista nije bez razloga, i odmah se pojavila sumnja da je razlog mozda upravo u prilicnoj brzini ovog pojacala i potencijalu da se pojave oscilazije radi duljine ozicenja. Prva sumnja je bila da se takvim spajanjem pokusavaju skratiti strujne petlje iz jakostrujnog izpravljaca, no pokazalo se (crtanjem po skici hladila) da to nikako ne moze biti slucaj. Ne samo da se produzuju zice za napajanje, nego i dovodi prema bazama izlaznih tranzistora. Slijedeca je ideja bila pomak spojne tocke jake struje izvan plocice sa svrhom da se sprijeci slican efekt kao prosirenje centralne tocke mase u nesto puno vece od tocke, samo po pitanju spoja NPV. No, opet, proucavanje plocice i vodova je pokazalo da je razlika marginalna. No, upravo je proucavanje plocice pokazalo da se ona malo razlikuje od one u service manualu, raspored elemenata je malo drugaciji jer je drugacije izveden decoupling izlaznog stupnja. Kad se to pokazalo, mogle su se jasnije iscrtati petlje struje u izlaznom stupnju, i tu se pokazalo da definitivno bolje pase raspored gdje su jedan do drugog istovrsni tranzistori, i zice su minimalne duljine. Na kraju sam odlucio da kad dodje vrijeme i preslozim zicanu formu na taj nacin.

AU919_51.jpg (81.9 KiB) Pogledano 19089 put/a.

Na slijedecoj se slici vidi ploca pojacala s lemne strane i pri gornjem rubu se vide dodatni otpori kojima je smanjeno pojacanje prvog stupnja, u nastojanju da se smanji OLG. U svakom je slucaju to i uspjelo no dobitak na linearnosti je minimalan jer se linearizirao stupanj koji je vec sam po sebi poprilicno linearan, dok je onaj najprirodniji za takvu modifikaciju ostao isti. U prijevodu, modifikacija je od-modificirana. Jedna zanimljivost: osim cinjenice da ima 3 para izlaznih tranzistora, izlazni stupanj u AU-X1 je gotovo identican ovom u AU-919, no tamo su upravo VAS stupnju stavili dodatno fiksno opterecenje da bi smanjili OLG. Opet, gotovo isti sklop je naslijedjen u AU-D9 i AU-D11, s istom modifikacijom. Ipak, ovdje sam htio ostati vjeran originalu pa ta modifikacija ije ucinjena - OLG kod ovog pojacala je unatoc 3 stupnja pojacanja umjesto uobicajenih 2, relativno mali. Eto cak ga je i sam JEan Hiraga pohvalio u tom smislu

AU919_52.jpg (111.03 KiB) Pogledano 19089 put/a.

A evo i originalnih izlaznih tranzistora na hladilu. Pod oznakom Sansui NMA1012 i NMC1012 krije se prva generacija Sanken RET/LAPT tranzistora, koja zapravo nema direktnog ekvivalenta sa standardnim oznakama - ovdje se radilo o predseriji. Moguce je da su zadnje verzije BA-F1 i AU-919 imale tranzistore s standardnim oznakama oznacene posebno za Sansui, u svakom slucaju radi se o tranzistorima s probojnim naponom reda 150V i maksimalnom strujom od 7-8A (podatke nije bas lako naci a i ne poklapaju se medju izvorima ). Svakako je za pohvalu da su dva para u pojacalu deklariranom na 100W, no prilicno je tipicno da AU-919 izbaci na mahove i preko 150W, pogotovo s mreznim naponom postavljenimna 220V a spojenim na trenutno standardnih 230V. Napon napajanja izlaznog stupnja je tipicno 52V u praznom hodu pri 230V mrezi i 240V selekciji mreznog napona, no valja imati na umu da svaki kanal ima dva kondenzatora od nominalno 15000uF tako da pri maksimalnoj deklariranoj snazi na 8 ohma mrezni napon padne tek za kojih 2-3V. Situacija je na 230V uz selekciju napona 220V prilicno napetija, dapace, filterski su elektroliti vrlo blizu maksimalnom dozvoljenom naponu, u praznom je hodu na njima 57V a maksimum je 63V. U ovim uvjetima AU-919 bez problema daje u pikovima 150-ak W, i za te uvjete, pogotovo s opterecenjem od 4 ohma, izlazni su tranzistori 'nategnuti'. Ipak, AU-919 ne spada u pojacala koja slove za problematicna (izvan poznatih problema s 'bobica' diodama i black flag cilver mica kondovima), sto je ponajvise za zahvaliti odlicnom SOA RET/LAPT tranzistora. No, ne treba izazivati vraga. Postoje podaci koji kazu da su u kasnijim serijama BA-F! i AU-919 koristene jace inacice imenom NMA1216 i NMC1216.
Ipak, vidi se da je Sanken u izradi isao na sigurno - tranzistori imaju neuobicajeno debelu bazu, dakle ploznati dio u kontaktu s hladilom, za maksimalnu efikasnost prenosa topline s kristala na hladilo. IStovremeno, takva konstrukcija dobro balansira temperaturu samog kristala. Ovdje su svi tranzistori original, ispravni, i cak je i termo-pasta u dobrom stanju:

AU919_53.jpg (84.67 KiB) Pogledano 19089 put/a.

Ploca pojacala pokazuje put kojim ce Sasnui krenuti u kasnijim uredjajima - DD-DC sklop je ostao jos dvije generacije, no i kasnije je inkognito sluzio u pojacalima s modifikacijom u kompletno balansirani ustroj i imenom X-balanced. Razne verzije se pojavljuju i kasnije.
Sa stanovista refresha, medjutim, lako je uociti uzroke mnogih potencijalnih briga - po 3 'bobica-diode' po kanalu, i poprilican broj Black Flag kondenzatora, a pazljivije ce oko uociti i sveprisutno ljepilo oko velikih elektrolita. Isto tako, vide se izmjene po jednog elektrolita po kanalu uzduz donjeg ruba slike, o cemu je vec bilo rijeci, kao i ponesto metal-film otpora 1% tolerancije koji definitivno nisu bilu tu u originalu. Uz to su tu jos i trimeri za balans i struju mirovanja koji mogu biti problematicni, ponesto fusible otpora - u odlicnom stanju, srecom! - i hrpica jumpera za masu, opet nesto sto ce se pojavljivati u kasnijim generacijama Sansui pojacala:

AU919_54.jpg (100.21 KiB) Pogledano 19089 put/a.

Malo blizi pogled, tu se bolje vidi ljepilo oko lokalnih filtera (velike svjetlo-plave Elne), ali i dosta traljavo nanesena pasta za drivere kao i samo driveri s srecom minimalnim tragovima korozije.
Za razliku od drugih modula, ipak su ovdje maknuti svi poluvodici, ocisceni su i ispitani prije nego sto su vraceni nazad - sve je na svom mjestu. No, prilikom vracanja ce biti malo vise truda oko savijanja izvoda da sve tocno pashe, prvenstveno radi toga da oko svih komponenti uvijek ostane dovoljno mjesta za hladjenje:

AU919_55.jpg (115.45 KiB) Pogledano 19089 put/a.

Slijedi standardna procedura - prvo skidaj sve sto treba skinuti, u ovom slucaju i vise nego sto je uobicajeno - od poluvodica ostaju samo bias servo tranzistori i par dioda u clipping sklopu. Slika je napravljena NAKON sto je ocisceno ljepilo (prokleto bilo!):

AU919_56.jpg (106.61 KiB) Pogledano 19089 put/a.

I zatim ciscenje ostataka odlemljivanja, te odmascivanje i ciscenje plocice s obje strane u klasicna 4 koraka - de-kalofonizator, odmascivac, detergent 1, detergent 2:

AU919_57.jpg (116.56 KiB) Pogledano 19089 put/a.

[tom_hifi]

Svaka čast još jednom. Čitam svaki korak refresha od slova do slova

I može samo jedno malo offtopic pitanje, no svejedno vezano uz Sansui? Čitajući po internetu, a i slušajući kod frenda Sansui AU-517, potvrdilo se da Sansui ima dobar izlaz, znači, radi vrlo fino kao izlazno pojačalo, ali kao integrirac nikako. Ne baš doslovno nikako, no dosta lošije nego izlaz s odvojenim preampom. Kad su se već toliko trudili napraviti dobar izlaz, kako to da su toliko, neću reći doslovno, 'promašili' s tim preampom? Ili je to vrlo jednostavan odgovor tipa, takav je to vintage zvuk ili nešto Audiolab 8000A je Sansui-a nadsvirao samo tako dok su bili oba kao integrirci, no kad se Sansui spoji kao izlaz, to je već malo druga priča i onda je to već samo pitanje ukusa. Nadam se da je pitanje na mjestu, da se nije nešto krivo shvatilo.

[ilimzn]

Svaka čast još jednom. Čitam svaki korak refresha od slova do slova

I može samo jedno malo offtopic pitanje, no svejedno vezano uz Sansui? Čitajući po internetu, a i slušajući kod frenda Sansui AU-517, potvrdilo se da Sansui ima dobar izlaz, znači, radi vrlo fino kao izlazno pojačalo, ali kao integrirac nikako. Ne baš doslovno nikako, no dosta lošije nego izlaz s odvojenim preampom. Kad su se već toliko trudili napraviti dobar izlaz, kako to da su toliko, neću reći doslovno, 'promašili' s tim preampom? Ili je to vrlo jednostavan odgovor tipa, takav je to vintage zvuk ili nešto Audiolab 8000A je Sansui-a nadsvirao samo tako dok su bili oba kao integrirci, no kad se Sansui spoji kao izlaz, to je već malo druga priča i onda je to već samo pitanje ukusa. Nadam se da je pitanje na mjestu, da se nije nešto krivo shvatilo.

Tesko da mozes suditi o cijeloj gami pojacala kroz samo jedan model, Sansui je tokom 'zlatnog doba' isprobavao razlicite topologije i koncepcije integriraca, po tome se recimo AU-517 poprilicno razlikuje od 919. Inace, kad smo vec kod razlike u zvuku AU-517 kao integrirca i izlaza:
1) BITNO!!! Ocistiti prekidac integrated - separated na zadnjoj ploci ili jumpere (ovisno vec sto koje pojacalo ima). Ovo zna desetlijecima stajati u jednom polozaju i performanse bez ciscenja nisu bas 'bajne'.
2) AU-517/717 ima izlaz koji je kompletno DC vezan, ali pretpojacalo je 'stara skola' s hrpom veznih i DC blockera. Uopce bez refresha nema smisla usporedjivati - a i generalno, toplologija je iz prethodne generacije pojacala.
3) Opcenito ako nije obavljen refresh zvuk ce biti ispod razine za koju je uredjaj sposoban. Radi gore spomenute topoloske razlike, izlaz je manje osjetljiv na to (osim u slucaju stvarno dotrajalih napajackih elektrolita), dok je preamp puno osjetljiviji.

Inace, tokom razvoja AU-919 i AU-X1 je generalno krenula tendencija izrade pojacala s pasivnim 'front end-om', dakle bez odvojenog pretpojacivackog stupnja, osim za slucaj Phono ulaza. AU-919 i AU-X1 (koji su u biti gotovo sijamski blizanci, AU-X1 je sasvim posebna kategorija zapravo izvan regularnih serija) su vjerojatno jedinstveni po tome sto imaju linijski preamp (flat amp u terminologiji Sansuija) ali daju opciju rada bez njega, u pasivnom modu.

[tom_hifi]

Znači, o tome se radi. Frend je radio neki blagi refresh tog Sansui-a, samo ne znam u kojoj mjeri. Navodno ga je vozio nekome. No, sudeći prema stvarima koje je htio napraviti u onom Sony CDP-u, bog zna kaj je on radio

[ilimzn]

Prije nastavka regularnog programa jedna digresija.

Kao redoviti dio refresha, testirani su glavni napajacki elektroliti, inace im je nominalna vrijednost 15000uF +-20%. Iz tolerancija je lako zakljuciti da se mogu smatrati dotrajalima kad im kapacitet padne na 80% nominalnog, no testiranje je pokazalo da je on oko 10000uF, dakle oko 66% nominalnog, sto znaci da su vec dugo zreli za zamjenu.
Bitna napomena ovdje je da osim topline i naravno vremena, odnos maksimalnog i radnog napona elektrolita odredjuje vrijeme njegovog trajanja. Kod starijih je uredjaja to narocito bitno jer se standard mreznog napona u EU (tu govorim geografski) mijenjao s 220 na 230V, cime su svi radni naponi povecani za cca 4%. Ovo je naizgled minorna promjena, no u praksi je tolerancija mreznog napona maksimalno +-5% (barem po normama) sto znaci da uredjaji rade blizu maksimuma tolerancije kada je mrezni napon po novom nominalan, a izvan tolerancija i to u nepozeljnom smjeru, kad je pri gornjem rubu nove specifikacije.
Upravo u slucaju AU-919 se lako moze vidjeti gdje je problem - u praznom hodu pri niminalnom naponu mreze, radni napon elektrolita je 57V a maksimalni 63. Pri maksimalnom dozvoljenom mreznom naponu iznosi gotovo 60V sto je vec jako blizu maksimumu i kondenzatori stare prilicno brze nego sto je to bilo planirano. Tipicno ne dolazi ni do kakve havarije, vec jednostavno do gubitka kapaciteta, sto je gotovo konstanta koja se vidi kod refresha, pa tako i ovdje.
Naravno, problem je sto elektroliti u ovom uredjaju nisu standardni vec legendarni Sasnuijevi ovali 'made by Nichicon'. U njihovom slucaju nema direktne zamjene, nego se mora pribjeci reparaturi tako da se unutrasnjost kondenzatora zamijeni s dva ili vise propisno odabrana elektrolita standardne izvedbe. Kako se radi o proceduri koja se moze primijeniti kod refresha i drugih uredjaja a ne samo Sansui ovalnih elektrolita, za to cu otvoriti posbnu temu. Ovdje samo na brzinu zajednicka slika u kojoj se vidi cijela operacija po etapama:

AU919_100.jpg (148.05 KiB) Pogledano 19026 put/a.

Jos jedna napomena - reparatura elektrolita je napravljena prije nastavka refresha, iz dva razloga - prvi je sto elektroliti mehanicki drze plocu glavnog ispravljaca, sto se direktno veze na drugi, da refresh nije isao u jednom komadu vec se radni stol morao usred te price osloboditi za nesto drugo, pa je bilo pozeljno da uredjaj ostane koliko-toliko u jednom komadu do nastavka refresha, da se ne 'izgubi nit vodilja' u standardnoj proceduri refresha gdje se uredjaj prvo kompletno rastavi. To je imalo za polsijedicu jos neke stvari koje se ticu rastavljanja i uredjivanja ozicenja, no o tome tokom nastavka teme na relevantnom mjestu.

[sonny]

Samo da se zna da su mi ove slike driver boarda pomogle i više nego što se možda čini...
Ona grafika u service manualu je nedorečena i nije u skladu s fotografijom...
Iako mislim da je kroz proizvodnju vjerojatno prolazila reviziju, to nije naznačeno...
Primjer broj na pločici koja je kod tebe ( F-2839 ) i iz grafike iz service manuala su isti...
A rasporedi nekih od elemenata nisu isti kao što bez ove tvoje fotografije nisam znao da su driveri uopće na hladilu koje je termički vezano s glavnim hladilom....
Već sam dio tih izmjena unio na driver board
Hvala još jednom !

[ilimzn]

U nastavku slijedi dovrsavanje modula izlaznog pojacala:
Za pocetak, treba malo reorganizirati jumopere za masu i napajanja na plocici, da sve drugo ima garantiranu okolinu za hlasjenje. Ovdje to u principu nije neka velika guzva, no neki od jumpera bi mogli smetati pri podesavanju struje mirovanja, a pokazalo se i da prilikom montaze i emontaze modula znaju biti mali problem. Zato, radije da se sve drzi na svom mjestu nego da poslije smeta kad se do svega toga vise ne moze lako doci. Atipicno za normalni slijed lemljenja komponenti (od najnizih pa do najvisih) ovdje su stavljeni lokalni filteri napajanja da se vidi da jumperi prolaze svuda gdje treba bez problema.

AU919_60.jpg (97.6 KiB) Pogledano 19008 put/a.

U nastavku, dodani su prakticki svi dijelovi, na slici jos fali malo hladilo s driverima, trimeri za balans i struju mirovanja, te nadomjesci za 'bobica' diode. Konkretno radi se o jednoj dvostrukoj i dvije trostruke diode. One su kasnije zamijenjene s dvije 1N4148 u seriju (za dvostruku) i zelenom LED (za trostruku) diodu. LED imaju ponesto drugaciji pad napona ali i manji unutrasnji otpor te bolju stabilnost, pa su usput malo 'potweakani' otpori u okolini tih elemenata da sklopovi rade u propisanim uvjetima.

AU919_61.jpg (97.82 KiB) Pogledano 19008 put/a.

Evo i slijedeceg koraka - priprema hladila. Sa hladila su skinuta podnozja sto je omogucilo da se ono lakse makne cijela ploca bez potrebe da se s njom me mora vucarati i povelik komad aluminija. No nije bez poslijedica - podnozja imaju na sebi zalemljeno ozicenje i emiterske otpopre, i to zahvlajujuci 'ukrizenom' ozicenju nije bas trivijalno, a niti su elementi bas uredno zalemljeni i sve je dosta nagurano. Na zalost, dosta je vremena i paznje potrebno da se sve skupa najprije skine s usica na podnozju jer su izvodi savijeni oko usica. Usput je skinuta i dotrajala PVC izolacija. Na lijevoj strani slike se jos vidi originalna izvedba, a ostalo je vec poslozeno po novom:

AU919_62.jpg (87.48 KiB) Pogledano 19008 put/a.

Evo, gotovo - tko se vrati na pocetak teme, mislim da ce se sloziti da je ovako puno urednije i prvenstveno jednostavnije i krace:

AU919_63.jpg (96.05 KiB) Pogledano 19008 put/a.

Apliciranje termovodljive paste - odmah je jasno da nema veze s onim kako je izvedeno u originalu. Naime, velika je greska premazati cijele povrsine, na taj nacin prilikom spajanja i pritezanja ostaju zracni dzepovi. Ovako se svaka 'tocka' ravnomjerno siri prilikom stezanja i cak i kad e pasta dvije susjedne tocke medjusobno spoji, nastaje zracni dzep u obliku slova V otvoren prema izlazku s povrsine hladila:

AU919_64.jpg (101.95 KiB) Pogledano 19008 put/a.

Ovdje je vec postavljen i rebrasti dio. Drzi se sa 10 vijaka koje treba postavljati i zatim pritezati 'krizno' od sredine prema periferiji hladila, u vise navrata. Na taj nacin se polako istiskuje zrak i visak paste prema rubovima povrsina u kontaktu. Nakon nekoliko 'krugova' laganog pritezanja lako se osjeti da vijci puno teze idu i na kraju je sila poprilicna - tu treba biti odmjeren jer su vijci samonarezujuci i ulaze u dosta debeo aluminij, tako da greska znaci pucanje vijka i muke po svim svetima da se ostatak izvadi iz aluminija, ako to uopce i uspije. Dobar trik je rabiti odvijac s vecom glavom ali tanjom ruckom, koji u startu onemogucava razvijanje velike sile ali radi vece glave teze moze doci do ispada vrha iz vijka i ruzno pohabanih kriznih glava na istima.

AU919_65.jpg (88.14 KiB) Pogledano 19008 put/a.

KAda je sve dobro pritegnuto, obrise se visak paste, i na svoje mjesto dolaze termicki mostovi. Radi se o kratkim komadima aluminija koji prelaze s profila s tranzistorima, na hladilo drivera i bias tranzistora na plocici:

AU919_66.jpg (76.21 KiB) Pogledano 19008 put/a.

I na kraju evo i plocice, s svim dijelovima, ukljucivo LED, duple diode, trimeri, driveri i nihovo hladilo. Mostovi prolaze do hladila kroz kvadratne rupe na plocici vidljive na slikama gole ploce gore. Na slici se ne vidi jasno, no driveri su dobili nove silikonske podloske, a kvadratne matice pomocu kojih se drze za plococi su zalemljene na odgovarajuce mjesto na plocici - ono se jasno vidi po otisku kvadratne matice na slici lemne strane plocice par postova iznad, gdje su vidljiva ociscena i pripremljena lemna mjesta. Ovo je inace jedna od problematicnih tocaka ovih konstrukcija. Matice su inace mjedene presvucene kositrom u tankom sloju, no nisu zalemljene i cesto radi elektrokorozije koja nastaje radi razlike potencijala radi razlicitih materijala u kontaktu plus necistoca, nastane tanak sloj korozije. On sam po sebi nije toliki problem koliko tendencija da se vijak odlabavi radi termickih ciklusa (zagrijavanje i hladjenje dovode do sirenja i skupljanja materijala mnogo puta tokom zivota uredjaja). Ova je pojava ponesto smanjena ako se za pricvrscenje negdje koristi elasticni element, tipa elasticna podloska, no ovdje to nije slucaj (i tipicno nije ni u jednom Sasnuiju toga doba). Jedno s drugim zna rezultirati losijim kontaktom. Radi toga se matica dobro ocisti i pazljivo zalemi zagrijavanjem MATICE (nikako plocice!!!), te nanosenjem novog tinola. Zagrijani tinol i matica prenesu dovoljno topline na plocicu da se sve dobro zalemi bez da se toplinski unisti spoj bakra i pertinaksa. Uz to, silikonska podloska sluzi kao elasticni element, a na kraju se jos na vijak kapne malo laka za nokte da se sprijeci odvrtanje tokom vremena. O silikonskim podloskama ce biti jos rijeci u nastavku.

AU919_67.jpg (101.2 KiB) Pogledano 19008 put/a.

[ilimzn]

Ranije u temi je spomenuta zamjena oroginalnih Sanken RET/LAPT izlaza prve generacija, novijima.
Inace je tema zamjene izlaznih (i ne samo izlaznih) tranzistora prilicno kontroverzna, no u pravilu pomaze biti poznavaoc razvojnog procesa medju tipovima tranzistora istog proizvodjaca. Od pojave prve generacije RET/LAPT tranzistora, Sanken je u samom vrhu i nije previse tesko pratiti kako su zamjenjivali jedne modele drugim, poboljsanima. Vremenska tocka oko koje treba traziti idealne kandidate za zamjenu je kada odredjeni model (tocnije, najcesce komplementarni par) tranzistora ostane dugo na trzistu. Dobar primjer bi bili 2SA1315 i 2SC2921, no oni su u kucistu koje nije lako prilagoditi ovom pojacalu. Radi toga zamjenu trazimo ranije - iako su postojali 2SA1314 i 2SC2920, oni su relativno brzo zamijenjeni s 2SA1294 i 2SC3263, RET/LAPT trece generacije, koji je osim po znacajno povecanim strujnim mogucnostima, najslicniji po brzini i kapacitetima originalu. Osim toga, pojacanje u sferi maksimalnog napona i struje dovodi i do poboljsanja tzv. Safe Operating Area, sto pojacalo cini znacajno robusnijim. Dva para zamjenskih tranzistora vrijede za tri para originalnih, i to NE racunajuci dodatni razvoj koji je poboljsao SOA iz prve generacije na razinu trece. Jos jedna vrlo pozeljna stvar koja je poboljsana je sposobnost zadrzavanja visokog strujnog pojacanja na vecim strujama. Ukupno gledano, time se efikasno otklanja 'nategnutost' rada na povisenom mreznom naponu a pogotovo na nizim impedancijama, pa pojacalo postaje znatno manje sonicno ovisno o impedanciji zvucnika. Pri tome treba ipak imati na umu da ovakve izmjene donose potrebu da se pazljivo podesi struja mirovanja, ne nuzno na vrijednost koja je preporucena od strane proizvodjaca. Pokazlo se medjutim da su za klasicne toplologije izlaznog stupnja, kakava je i ovdje rabljena, ta odstupanja relativno mala, i paradoksalno, cesto u smjeru manje struje mirovanja (no radi se svega o kojih 10-15%).

Jedan od najbitnijih parametara pri odabiru dostojne zamjene originalnim dijelovima, svakako su mehanicke odlike, i kod odabira izlaznih tranzistora to moze biti presudno, s obzirom da diktira mozemo li uopce fizicki postaviti odabrane tranzistore na hladilo. Srecom, kasnije inacice kucista, koje danas rabimo 'pod normalno' bazirane na bakrenoj podlozi i plastici, dimenzionalno se temelje na starijim metalnim kucistima. Tako je u ovom pojacalu originalna postava u standardnom TO-3 kucistu, koje se kasnije u plasticnoj verziji pretvorilo u TO3P, pa u varijantu s izoliranim vijkom (kao sto je slucaj s zamjenama odredjenim za AU-919), i kasnije u jos nekoliko varijanti. Ova se kucista inace relativno trivijalno prilagode stampanim plocama za TO3 kuciste, no kad su u uporabi podnozja, to moze postati kompliciranije. Tako je slucaj i ovdje - iavedba kontakta u podnozju zahtijeva okrugao presjek nozice baze i emitera, i modifikacija nije jednostavna. No, kako je to procedura koja je inace korisna za svakojake refreshe, ovdje cu opet staviti jednu skupnu sliku a ocekujte posebnu temu gdje ce to biti obradjeno u detalje:

AU919_101.jpg (58.15 KiB) Pogledano 18998 put/a.

Nakon kreiranja seta tranzistora za modul izlaznog pojacala, slijedi njihova ugradnja. Umjesto originalnih liskuna rabljeni su silikoni, prvenstveno radi sposobnosti da se bolje prilagode aplikaciji modificiranih tranzistora, a djelom i radi nesto boljih svojstava konkretnih podloski koje su stavljene. Radi se o djelomicno poroznim silikonima koji najbolje rade uz pomoc posebnog ulja (kojim su impregnirani) a vrhunske rezultate postizu kada se vrlo tanko namazu klasicnom silikonskom pastom (doslovno izmedju prstiju se razmaze vrlo mala kolicina po obje strane folije). Iz slike je sada i sasvim jasno zasto je sa tranzistora odbrusen jedan kut bakrene podloge kucista:

AU919_70.jpg (167.79 KiB) Pogledano 18998 put/a.

I na kraju, modul je spreman za testiranje i ugradnju, kompletan sa svim ozicenjem koje se lemi na njega osim izlaznih signala koji su dio ozicenja plocice sa zastitom:

AU919_71.jpg (138.05 KiB) Pogledano 18998 put/a.

AU919_72.jpg (161.49 KiB) Pogledano 18998 put/a.

[ilimzn]

Sad cu malo ubrzati pricu. Nakon prethodne faze, reparirani elektroliti, obje ploce ispravljaca te kompletan modul pojacala su ugradjeni nazad u shasiju, i projekt je tako stajao jedno vrijeme dok sam radio druge stvari. Nakon toga slijedi raskapanje ostatka, pocevsi sa prednjom plocom, na kojoj se prakticki nalazi kompletni linijski preamp, dakle 'flat amp', svi filteri, ton kontrole i prekidaci koji upravljaju time. Uz to je na prednoj ploci prekidac napajanja, selekcija zvucnika i selektor za snimanje - sama linijska sekcija vec dobiva selektirani signal iz selektora koji se nalazi na ploci phono preampa.

Slijedece slike nisu nuzno za one slabog srca, s obzirom da ovakav parcijalni refresh zahtijeva kompletno rastvljanje zicanih formi i istrazivanje po pitanju 'sto je pisac htio reci', odnosno u ovom slucaju konstruktori, tj. sto ide kamo, i zasto.
Inspekcija prednje ploce je pokazala da se skidanjem prekidaca napajanja, konektora za slusalice i preklopnika za zvucnike cijela prednja ploca relativno lako skida u komadu, no ostaje povezana prilicno velikom kolicinom raznih zica i kablova, koje tek treba sortirati u forme. Evo kako to izgleda:

Kada se skine ukrasna prednja ploca i zatim odviju matice i vijci koji drze selektor zvucnika, izlaz za slusalice i prekidac napajanja, odvinu se vijci koji drze nosecu prednju plocu i pazljivo se odrezu vezice na zicanim formama kako bi se oslobidile zice dovoljno da se prednja ploca oze preokrenuti u staviti na plohu koja bi inace bila desni bok pojacala. Na slici na dnu vide spomenuti preklopnik, konektor i prekidac, te vec prije slozeni ispravljac i modul izlaznog pojacala, te elektroliti. Na nekim slikama koje slijede vidjet ce se da su zicane forme tog dijela pojacala vec poslozene, upravo da se ne bi mijesale s pozamasnim ostatkom zica koje tek treba osloboditi. Prilicno ocigledni konektori koje treba maknuti (a vide se na krajevima kablova koji vise) su napajanje (vec u spirali od refresha ploce pomocnog napajanja), i 5 konektora za LED indikatore selektiranog ulaza:

AU919_80.jpg (120.54 KiB) Pogledano 18967 put/a.

Selektor signala za snimanje i tape monitor selekcija se sastoji od dvije povezane plocice na koju dolazi hrpa koaksijalnih kablova organizirana u 4 konektora. Evo jedne tipicne slike za dokumentiranje sto kamo ide - napominjem da to nije jedina, ovakve stvari se uvijek mora slikati iz vise kuteva jer u trenu rastavljanja i slikana je puno toga jasno kad se ima pred sobom u 3D, a kasnije kad se gledaju slike zna isprasti da neki dio zaklanja bas onaj kojeg ne znamo kamo treba spojiti jer se ne vidi dobro kamo je bio spojen:

AU919_81.jpg (120.34 KiB) Pogledano 18967 put/a.

Na pomocnoj ploci koja spaja flat amp i prekidace filtera, ton kontrola, muting-a i rada u pasivnom front end modu, nalaze se dva koaksijalna kabla i dvije zalemljene zice, koje ocigledno prolaze nekamo prema zadnjoj ploci, a ujedno su i jedine zice koje nemaju konektor. Opet, evo tipicne slike za dokumentaciju sto kamo ide, prije nego se isti odleme s ploce:

AU919_83.jpg (115.7 KiB) Pogledano 18967 put/a.

Nakon odlemljivanja gore spomenutih zica i skidanja konektora s record/monitor selektora, zicane su forme posve slobodne, i rezanjem vezica se vidi da jedan dio ide prema pre out/main in plocici s konektorima na zadnjoj strani, a negdje u blizini izlaznog modula im se prikljucuje povrat s iste ploce, sto je ocigledno ulaz u izlazno pojacalo. Ostatak ide prema ostalim konektorima zadnje ploce, naravno i logicno blisu konektorima za kazetofon ili magnetofon, s obzirom da se s relevantnim sklopkama s kojih su upravo ti kablovi skinuti, prekidaju bas signali tih uredjaja. U kasnijoj fazi ovo ce postati dvije odvojene zicane forme. Vidi se i da dvije zice (crvena i bijela) idu na plocu phono preampa no to nas za sada ne zanima:

AU919_82.jpg (106.39 KiB) Pogledano 18967 put/a.

Evo, prednja je ploce sada posve slobodna:

AU919_84.jpg (44.21 KiB) Pogledano 18967 put/a.

Dva pogleda sa straznje strane - velika okomita ploca je flat amp. Na donjoj se slici vide prekidaci, potenciometri i naravno veliki crni ALPS potenciometar s vodljivom plastikom, stara skola u metalnom kucistu

AU919_85.jpg (89.28 KiB) Pogledano 18967 put/a.

AU919_86.jpg (52.36 KiB) Pogledano 18967 put/a.

[ilimzn]

Flat amp se skida sa mosece ploce odlemljivanjem 8 pinova rasporedjenih na dva pozlacena konektora. Daljnja procedura je klasika - najprije izgled originala s obje strane. Nije bas dobro vidljivo ali na ovoj ploci se nalazi potencijalni problem koji se pokazao tek tokom refresha i rezultirao j eminornim tweak-om. Naime, u flat amp-u su na izlazu stavljeni klasicni TO92 mali tranzistori, no struja mirovanja je neuobicajeno velika, tako da je disipacija svakog od njih preko 280mW, sto je na samoj granici prakticno dozvoljenog. Kao sto rekoh, treba pazljivo gledati, u gornjem lijevom kutu pri gornjem rubu se vidi oko tranzistora potamnjela ploca, sto je definitivno znak pregrijavanja elemenata, i to u ovom slucaju tranzistora. Radi toga su u refreshu zamijenjeni vecim inacicama u TO126 kucistu, a tip je isti kao sto je rabljej u vrlo slicnom izlazu phono sekcije (iako je tamo struja jos veca pa su tranzistori na hladilu):

AU919_90.jpg (102.9 KiB) Pogledano 18966 put/a.

AU919_91.jpg (80.17 KiB) Pogledano 18966 put/a.

Slijedi slika sa skinutim svim dijelovima koji se mijenjaju, i slika s strane lema, nakon temeljitog ciscenja po vec recenom postupku. U ovoj je fazi sve spremno za nove dijelove. Opet, ostro ce oko primijetiti da je zelena boja zastitnog laka s lemne strane nakon ciscenja nekako vise zelenija a manje maslinasta. Da, i ovaj uredjaj je prilikom ciscenja sa sebe ispustao 'kavu', mjesavinu prasine, smoga i duhanskog pepela i katrana. Srecom, nije ni izdaleka kao neki, dapace, pogled na slike 'prije' bi cak rekao da uredjaj nije bio u takvim uvjetima, no boja vode koja silazi s ploce tokom ispiranja odmascivaca ne laze:

AU919_92.jpg (103.05 KiB) Pogledano 18966 put/a.

AU919_93.jpg (107.09 KiB) Pogledano 18966 put/a.

I na kraju, plocica spremna za ugradnju. U ovoj je fazi vec testirana na stolu pomocu laboratorijskih ispravljaca, i podeseni su offset trimeri, jer se pokazalo gotovo nemoguce naci odgovorajuci trimer, pogotovo ovaj za lijevi kanal koji je u koso na sredini plocice. Jedan trik koji sam u slicnim uvjetima rabio za BA-2000, a to je lemljenje s kontra strane stampe, ovdje nije primjenjiv jer je jako tesko skinuti prednju plocu do te mjere da se moze doci do trimera, a da pojacalo ostane funkcionalno.
Valja napomenuti da unatoc podesavanju offseta, pojacalo nije DC vezano od pocetka do kraja kako je to slucaj s kasnijim modelima. Na flat amp-u se nalazi jedan od dva seta veznih kondenzatora, koji se sastoje od dva antiserijski vezana elektrolita i folijskog kondenzatora u paralelu. Taj kondenzator ima dosta veliku vrijednost no pozeljno je radi takvog spoja elektrolita da bude i veca, sto je i ucinjeno u phono sekciji. U flat amp-u se medjutim stedilo, i ovdje su stavili mylar kondenzatore. Ovdje je na mjestu osvrt upravo na ovaj tip kondenzatora. Mylar folija je po nekim parametrima najgori tip folijskog kondenzatora, no unatoc tome je daleko bolja od svakog elektrolita. No, pravi problem mylar konenzatora kakvi su rabljeni u starijim uredjajima, je sto nisu neinduktivne konstrukcije. Radi toga ih je uputno maknuti i staviti neinduktivnu foliju gdje god su u ulozi bypass-a za elektrolite, s obzirom da nema smisla raditi bypass elektrolita koji tipicno ima rezonanciju na sto do par stotina kHz, s folijskim kondenzatorom koji ima rezonanciju upravo na istim tim frekvencijama, s obzirom da je cijela ideja bypass-a da upravo makne taj rezonantni pik iz paralelne kombinacije kondenzatora. Ja ih mijenjam prakticki automatski, samo ostaje pitanje koji tip neinduktivne folije staviti umjesto njih. Ovdje su u toj ulozi Siemens neinduktivni stacked-foil kondenzatori na bazi polikarbonatne folije.
Jos jedna modifikacija se tice zamjene bobica diode crvenom LED - pad napona na njoj je nesto veci, sto je kompenzirano smanjenjem otpornika koji joj je u seriju. Ukupno je struja irovanja izlaznog stupnja ostala prakticki u dlaku ista. Termicka stabilnost nije problem s obzirom da je izlazni stupanj jako degeneriran emiterskim otporima od 47 ohma.

AU919_94.jpg (103.33 KiB) Pogledano 18966 put/a.

AU919_95.jpg (104.99 KiB) Pogledano 18966 put/a.