diyaudio.com.hr

Odlučio sam malo napisati o restauraciji ovog vanserijskog gramofona sa početka sedamdesetih godina. Pisati ću onako kako uhvatim vremena, u nastavcima.

Jedan Thorens TD125 MKII već sam imao u kolekciji kada sam se odlučio napraviti još jednog. Gramofon mi je bio dobro poznat, a njegovi sonični dometi iznenađujući u prvoj verziji pa je ideja bila uraditi jednu restauraciju "iz ničega" jer je danas kupovina takvog refrešenog ili dobro očuvanog uređaja postala značajan financijski pothvat.
Inače TD125 je poznat kao prvi gramofon sa elektroničkom regulacijom brzine.... O tome nešto kasnije....
Kako sam imao potpuno novi motor od modela 125MKII i dobro očuvan plinth pala je odluka...
Na Ebayu sam u nekim dobrim pregovorima uspio povoljno nabaviti dijelove nečeg što je očito nastalo tako da neki majstor nije znao nešto popraviti pa je sve išlo na bubanj kao neispravno.

Dakle stiže preko ebaya ovo:

PCB se prodavao kao neispravan jer "gramofon usporava", a stroboskop je iz nekog čudnog modela TD126 mkIII i nema onu nenabavljivu lampu već sklop sa diodama. Trebalo je vidjeti može li se od toga nesto iskemijati.....

Sve je stiglo neoštećeno, a najvažnije da je ona aluminijska lajsna sa natpisima čak i u boljem stanju nego što je izgledalo na fotografijama. Dakle zabava može početi.

Gornja ploča sa one tri opruge je prva na redu. Da bi gramofon stajao paralelno sa stranicama drvenog okvira potrebno je opruge sa pripadajućim gumenim podloškama odlijepiti uz pomoć nitro razrjeđivača i ponovo zalijepiti tako da se simulira konačna težina tanjura i ručke sa drvenom podloškom. Nekoliko puta opruge je potrebno rotirati oko vertikalne osi dok se ne postigne pravi položaj. Tek tada ide ponovo neostik ljepilo i ljepljenje. Za ovo treba dosta strpljenja, meni je pošlo za rukom iz trećeg "konačnog" pokušaja tj. tri puta lijepljenja i odljeplijvanja.

Na prijašnjim fotografijama vidljivo je da nema subtanjura. Originalni subtanjur je aluminijski spojen sa čeličnom osovinom i ima tendenciju "zvonjave". Pala je odluka ići na potpuno novi subtanjur napravljen od polimera u mom slučaju neka od varijanti "delrina". Sipas, juvidur itd sve je to dobro....

Malo sam smanjio toleranciju dosjeda osovine i postojećeg ležaja kako bi tzv. "flaksanje" smanjio na najmanju moguću mjeru. Recimo da je to ispalo oko 5-10 stotinki milimetra. To je super rezultat.

Kako flaksanje nije zadovoljilo iz prve zbog rupe u plastici subtanjura i toplinske dilatacije prilikom obrade, slijedilo je probijanje veće rupe u subtanjuru i "dinamičko balansiranje". U rupu se stavi epoksidno ljepilo, montira tanjur i remen i sve zajedno vrti tako da se distanca tanjura i gornje ploče gramofona održava malenim distancerima. Kako epoksid steže tako cijeli postupak dobija na preciznosti i nakon nekoliko sati stvar je savršeno balansirana.

Naravno, treba isprintati i stroboskopski patern s donje strane tanjura. Prozirna termo folija, laserski printer i dvostrana ljepljiva traka. Broj točkica, tko ne zna izračunati, lako pronađe na internetu. Ja sam svog nacrtao u Autocadu.

Slijedeća stvar koju je trebalo nabaviti je transformator. Originalni je skup i nije vrijedan posebne pažnje po pitanju kvalitete osim što postoji kvaka, treba pronaći transformator koji nakon ispravljanja daje 15,5 VDC što je otprilike kao da ćorava kokoš kljuca zrno po dvorištu.
Rješenje se nametnulo samo po sebi, izabrati kvalitetan trafo višeg napona i napraviti pošten regulator. Toroid kao trafo sa najmanjim elektromagnetskim zračenjem u polju je logičan izbor. Trafo je pričvršćen na aluminijsku pločicu koja je sa četiri antirezonantna vijska pričvršćena na rupe od originalnog transformatora. Antirezonantni vijak je ustvari M3 distancer, muško-ženski, kod kojeg je srednji dio napravljen od čvrste gume. Ova umotvorina se može kupiti na Ebayu, kao i mnoge druge stvari koje naša domaća tehnologija nije nikad vidjela . Time smo dobili još jednu poboljšicu s obzirom na utjecaj vibracija transformatora.

Regulator je klasični sa LM317/LM337 što je za ovakvu namjenu i više nego dovoljno. Dakle, koristi se ispravljač sa glavne pločice gramofona koji je dobio kondezatore nešto većeg kapaciteta tj 2 x 2200uF/35V, nakon kojeg se regulacija prebacuje na posebnu pločicu i regulirani napon ponovo vraća na originalnu. Podešavanje napona trimerima sada je lako i jednostavno. Osim toga regulirani napon osigurava beskrajno stabilnu brzinu gramofona. Nakon što se sve podesi, naravno....
Uz sve to neregulirani napon sa transformatora pogodan je za upogoniti onaj stroboskop iz modela TD126MKIII.




Shema stroboskopa iz TD126MKIII:

Kako je informacija glasila da je onom tko je prije imao pločicu gramofon "usporavao" nije mi se dalo mozgati zašto je to tako, a vjerojatno zbog neuštimanosti trimera, pa sam odlučio sve aktivne komponente na pločice zamijeniti novima (opampovi, tranzistori) i ubaciti sve moguće kondezatore i kompenzacije iz posljednje verzije sheme sa interneta. Promijenio sam i elektrolite pa čak i poliesterske kondezatore. Čak sam i otpornike zamjenio nekima koje sam imao i to sa toleranciom boljom od 0.5% i uz to termostabilni. Ima se može se .



Da ne duljim, sve sklopljeno, ispitano, uštelovano i radi ko urica. Kako se štimaju trimeri piše u servisnom manualu, nije problem, treba malo strpljenja i ponoviti postupak dva tri puta i sve OK. Sinusoida za motor na osciloskopu savršena, šteta nisam se sjetio fotografirati....
Čekalo se neko vrijeme par mikrosklopki za paljenje gramofona.
Na originalu je mrežni osigurač nakon sklopke što je po današnjim standardima nedopustivo pa sam i to promijenio. Sve u svemu lak posao i odličan rezultat.
U konačnosti to izgleda kao na fotografiji. Bit će još objašnjenja što je što na toj fotografiji, nisam završio sa pričom.......

Brinulo me hoće li regulacija napona zakočiti motor pri startu, a ispalo je da motor kreće glatko, bez trešnje, rekao bih da ne može bolje. Napredak u odnosu na original, gdje nekada zna pri pokretanju i remen spasti sa motora....

Imao sam osnovne dijelove Sansui ručke, cijev i ležaj, potpuno nove. Ostalo je trebalo napraviti. Uteg, nosač utega, nosač ručke, lift, antiskating. Lift je Regin, uteg neki Sony, plastični držač ručke Technicsov, a ostalo je napravljeno prema mojim proračunima i nacrtima.
Drvena podloga na kojoj stoji ručka napravljena je od višeslojne šperploče.

Rezultat je iznad mojih najoptimističnijih očekivanja.... Slike puno toga govore.

Antiskating je napravljen tako da ručka povlači uteg koji je montiran na polugu. To je zato da se uteg ne njiše kao kada visi samo na koncu, a što je uobičajeno. Ovako rješenje je značajan napredak.Naravno sve se može rgulirati i to na više načina.

Sve na ručki je malim inbus crvićima M3 pričvršćeno za osnovu tako da nema nikakvih dodatnih vibracija.
Na prijašnjim fotografijama vidi se da je s donje strane drvene podloge pričvršćen manji uteg kod osovine ručke. To služi u svrhu postizavanja optimalnog balansa cijele baze gramofona koja je oslonjena na tri opruge.
Između gumenih nožica opruga (na kojima je oslonjena šasija gramofona) i plastičnih čašica u koje ulaze, stavljeno silikonsko ulje vrlo visoke viskoznosti tako da ne dolazi do neželjenog poskakivanja opruga.

Slijedeći korak trebao je biti osvježavanje okvira. Kada sam to počeo raditi shvatio sam da je originalni okvir zapravo jadna iverica oblijepljena plastičnom imitacijom drva i lakirana. S mog stajališta nešto tako ne zaslužuje biti sastavni dio ovakvog gramofona pa je slijedila izrada potpuno novog hrastovog okvira. Slijedio sam oblik originala samo je ovaj nešto viši i masivniji. Ovo uopće nije bilo lako napraviti, a pomogao mi je i Mulin tako da je strojno izrezao stranice. Naravno , za dobiti sve u desetinku milimetra točno, to je bio samo dio posla, a slijedilo je i još slijedi mukotrpno upasivanje, lijepljenje i brušenje. Temperatura u Splitu nepodnošljiva pa se sve sastavlja pod klimom u slušaonici. Zato su na fotki i prazne čaše . Ali ide to, za koji dan past će i prvi slojevi laka.
Sve mi se čini da zbog uloženog truda ovaj gramofon više ne ide iz kuće. Postati će još jedan od eksponata u kućnoj kolekciji......

Malo provjere je li sve štima. Spremno za završno brušenje.
Pomalo i umjetnički posao.
Sigurno neće biti kao gramAfoni pokupljeni iz reciklažnog dvorišta, a kakvi se prodaju na Njuškalu.