Kale021 je napisao/la:ilimzn je napisao/la:.... potenciometri i prekidaci su vec prosli kroz 'wellness' tretman
.....
Ma kazi mi kad potenciometre kupas u kadici, i kada ih tretiras sa kontakt sprejevima, kako sprijecis da te tekucine ne ociste onu mast oko osovine potenciometra, koja daje potenciometru potrebitu otpornost na vrtnju... naime dosta sam cesto nailazio na uredjaje koji su imali potenciometre sa opranom tom masti, i potenciometr je elektricki bio OK, ispravan, ali se vrlo lako okretao davajuci osjecaj istrosenosti radi toga. Ja uspjevan sacuvati tu mast, ali zaista uz ogromnu dozu opreznosti da ne pretjeram sa doziranjem tekucina za ciscenje.
Ciscenje ide u destiliranoj vodi s detergentom, i to tako da stavim pot da osivina viri van iz tekucine vecim dijelom. Kontakt spray u minimalnim kolicinama... a zatim se ponavlja ako se vidi da nije jos dobro. Ispiranje kontakta ako je potrebno ide izopropilom, tocnije vjerojatno jos laksim alkoholom, to je onaj Kontakt LR s kojim se inace skida kalofonij nakon lemljenja. Treba biti dosta pazljiv i paziti kamo curi van.
I jos nesto; ma vidim da si naveo da nisi isao na neke specijalne kondenzatore, jer za to nema potrebe, na koje si to kondezatore mislio?
Naime ja Nichicon MUSE ili ELNA Silmic koristim bas zato sto su velicinom istovjetni starim, pa nema potrebe za adaptacijom niti nogica kondenzatora, a niti stampane plocice, a plus toga po meni, nisu kategorija specijalnih. Po meni su specijalni tipa black gate i sl... Panasonic FC bas izbjegavam koristiti iz tih razloga sto su dosta manji (ne osporavam njihovu kvalitetu), pa je uvijek potrebito nesto adaptirati, ili njih same ili plocicu.
Prvo da stavim jednu ogradu, uz navedeno postoje dodatni kriteriji kad se tice elektrolita u napajanjima izlaznih stupnjeva, tu ima jos dodatnih zahtjeva koji cesto znacajno suzavaju izbor.
Hah, sad cu tu bit kontroverzan - najobicniji Jamicon je OK, i njih nakon sad vec visegodisnjih iskustava bez problema svrstavam u kondenzatore s imenom. Naravno, ne bilo koje. I oni imaju par raznih serija kondova. Imam tu srecu da ih rabimo na poslu za neke dosta zahtjevne stvari pa po toj liniji dodjem do toga tko ima kakvih i gdje. TM serija se pokazala odlicna tamo fdje su mali DC naponi na kondu, i generalno ima vece dimenzije u odnosu na standardne kondenzatore istih kapaciteta. TK serija odlicno radi u napajanjima i kao 'general purpose' elektrolit, po raznim DC zastitama, kasnjenjima i sl. Tako gdje je potrebna minimalna unutrasnja impedancija kondenzatora, ali je osigurano uvijek DC napon, npr u blokadama kojekakvih referenci, zener dioda i sl, i na nekim mjestima gdje sluze kao DC blok preko otpora koji odredjuju staticke uvjete rada, npr. u stabilizatorima napona, odlicnima su se pokazali Yageo SC low-ESR-i. Inace s Low ESR za te svrhe imam dosta losa iskustva kad kroz njih idu audio-struje (sto nije cudno, jednom sam nesto o tome i pisao), tako da ih na tim mjestima nisam jos isprobao. Tu treba reci da nije svaki low ESR los kao audio-elektrolit, ali su sanse vece da ce bolje raditi najobicniji no-name, low-ESR elektroliti daju vece prioritete zahtjevima koji imaju ponekad lose popratne pojave za audio svrhe. Jos jedan proizvodjac koji se pokazao odlicnim za posebne potrebe je CapXon, imaju seriju elektrolita za ekstremne uvjete deklariranu na 125 stupnjeva celzijusa, koja se pokazala odlicnom za lokalni decopler (dakle DC napon na njemu obavezan), ali je izbor vrlo limitiran. I Jamicon ima vise Low ESR serija koje odlicno rade taj i neke druge poslove ali je izbor jos vise limitiran, i treba ih posebno narucivati, no ako vec idemo narucivati onda je izbor ionako puno siri.
Za ostale svrhe (sto uglavnom ukljucuje drugacije zahtjeve koji se vise odnose na uvjete rada s audio frekvencijama) ide Elna CEx familija, koju su uglavnom i koristili u originalu, ali su moderne verzije puno manje od originala. Ovdje je opet pitanje pragmatizma - cesto za manje elektrolite i u originalu formiraju izvode, jer je geometrije stampe kod starih uredjaja dosta gruba, pa onda fizicke dimenzije (osim mozda estetski) nisu neka velika prepreka. Tu se radi kompromis, obicno tako da uzmem elektrolite za bitno vece radne napone, sto vrlo cesto ima druge pozitivne poslijedice - primjerice, ne pada mi na pamet staviti elektrolit tipa 220uF/6.3V umjesto originalnog istog takvog. Niskonaponski elektroliti imaju i vece struje curenja, a original je s tim naponom stavljen samo zato jer je bio 'dovoljno malen' da stane (navodnici jer to znaci da je zapravo dosta velik za danasnje pojmove). Umjesto njega danas ide cesto 16, 35 pa i 63V. Pogled na tabelu tan delta cesto pokazuje znacajno bolje karakteristike u odredjenom dijapazonu napona, i onda ciljem na taj - to ujedno najcesce i rijesi problem velicine. Mjesto gdje cu raije staviti noviji manji elektrolit bez izuzetka, makar zahtijevalo cuda s montazom, su plocice koje su dosta nagurane pa elektroliti ispadnu blizu drugih elemenata koji se zagrijavaju. Ovdje bez izuzetka odstupam od originala. Cak je bilo slucajeva da sam namjerno stavio povecani kapacitet (naravno ako aplikacija to dozvoljava), da se kompenzira starenje, jer u nekim slucajevima se zagrijavanje radi orijentacije elemenata i stampe ne moze izbjeci.
Tamo gdje je stvarno kriza - npr. u AU-2000 postoji jedno takvo mjesto, ide neki od specijalista - Muse, Cerafine, Silmic. Nisu niti oni po karakteru isti, i ovisi gdje se stavljaju, no zajednicko svim takvim specijalistima su poboljsane performanse pri malim ili nikakvim DC naponima na kondenzatoru, kao i u odnosu na DC komponentu, prilicno velika AC komponenta. Ako je kondenzator dovoljno malog kapaciteta, stavljam foliju, ili, u slucaju da sam imao srece naci, bipolarac (uglavnom neki od Elna xBP serije). Dobar primjer su 3.3uF kapaciteti koje Sansui jako voli koristiti, a nisu tipicno nabavljivi.
Osim toga imam i nesto Panasonic HFS, LPW serije, koja nekad idealno 'legne'.
Bipolarni elektrolit simuliran s dva antiserijski spojena elektrolita bez pardona skidam i stavljam ili foliju ili bipolarac, a bome u nekim slucajevima, kad je jasno da postoji stalni DC prednapon, obicni elektrolit s korektnom polarizacijom. Original cu tu ostaviti samo onda kad zaista nema sanse da stavim bilo sto od prethodno navedenog.
Problemi nastupaju kad se ne moze naci ni original niti ista dovoljno slicno. Osim iskustva i razumijevanja topologije koje je potrebno da bi se uopce moglo zakljuciti sto se od nekog kondenzatora na datom mjestu zahtijeva i ocekuje (ili, moglo bi se reci, sto mu je najbitniji parametar), ovdje je potrebno i iskustvo iz nebrojenih slucajeva, kako se to narodski kaze, pretvaranja dre*a u putar - razni trikovi kako s onim sto imas, dobiti ono sto trebas:
Povecanje kapaciteta - na mnogo mjesta je stavljen kapacitet koji je stao bilo u budzet prostora ili novaca. Premda su procesi u elektrolitima vrlo kompleksni i pri proizvodnji istih stvari cesto lako predju s znanosti na umjetnost, neke su stvari o ponasanju kondenzatora poznate i mogu se iskoristiti bas prilikom refresha. Jedna od njih je izoblicenje koje nastaje kad se na elektrolitu pojavi znacajna fluktuacija DC kompinente, tj. veca AC komponenta, sto je najcesci slucaj kod veznih i filterskih kondenzatora, proracunatih za neki f(donji). Teoretski, svi bi mi tu htjeli 'beskonacne' kondenzatore i rad od DC-a (ili blizu). U praksi je to nemoguce a ponekad i nepozeljno, pa je tu uvijek neki kompromis. Povecanje kapaciteta snizuje Fdonju, a s obzirom da s novim elektrolitima ima mjesta za velike kapacitete, to nagurava pojavu izoblicenja daleko ispod audio spektra, i efektivno poboljsava karakteristike u audio spektru - do neke granice, kada interni ESR ili ESL postane prevelik (ali za to postoji tweak!). Drugim rijecima, zato jer dimenzije dozvoljavaju, imamo 'sire polje' za kompromis, cesto vise nego dovoljno da se izvucemo s sasvim standardnim dijelovima. Napajanja, filteri, DC-bypassi su odlicni kandidati. Jos jedno mjesto je DC blok NPV mreze pojacala (oprez s strujama curenja koje se povecavaju s kapacitetom i smanjivanjem dozvoljenog radnog napona, te orijentacijom!).
Bypass folijskim kondom - o tome se vec puno pricalo i pisalo. 'Limit' tome je naravno zamjena samog elektrolita folijskim kondom. I teoretski i prakticno to je uvijek bolje rijesenje, no ako je original bio kompromisno rijesenje, a odredio je sonicni karakter uredjaja, onda rezultat postaje pitanje ukusa korisnika. Iako je tehnicki ispravnije staviti foliju, rezultat moze biti nesto sto ne legne sonicno, u odnosu na original. No, isto tako, moze samo jos dodatno rafinirati performanse - dakle, oprez. S druge strane, imamo situaciju gdje se veliki kapacitet (najcesce elektrolitski kondenzator) bypassira komparativno puno manjim folijskim kondenzatorom. Moje je iskustvo da (uz odabir pravog bypass-a, dakle neinduktivno, low-K) rezultat nikad nije losiji od samog elektrolita, a cesto je (iznenadjujuce) drastcino bolji.
Tantal kondenzatori: kad se ne moze naci nista slicno originalu, nije zgorega probati tantal. Tu treba biti oprezan, DC prednapon na njima je obavezan, i na zalost sto se tocno dobije (koji proizvodjac i konstrukcija) zna biti lutrija, no ponekad nema druge - ovo je recimo cesto kod starijih Yamaha. Iskustvo je pokazalo da tzv. mokri tantal (tipicno aksijalni s metalnim kucistem) uvijek odlicno radi.
Iz svega ovoga bi trebalo biti jasno da u slucaju kad se mora 'krpati' s onim sto se da nabaviti (sto je obrnut slucaj od lagera s necim tipa Muse za sto se zna da je odlican univerzalac i da neces fulati cak i ako ga stavis svugdje bez puno razmisljanja), treba potrositi poprilicno vremena nad shemom, i s razumijevanjem odluciti sto se na kojem mjestu zapravo od datog elektrolita ocekuje da radi, i onda 'pripasati' iz izbora koji se ima. Pilot projekt za taj princip mi je bio jedan AU-D9, trebalo mu je cca 14 dana da do kraja 'sjedne' ali zvuci odlicno. Pri tome treba imati na umu da je AU-D9 direktno vezan tako da nigdje nema elektrolita direkt na putu signala, vec su svi s DC naponom na sebi. Opet, jedno iskustvo - odlican pokazatelj kamo stvari idu kad se tice 'sjedanja' novih elektrolita, je slusanje na malim glasnocama. Tipicno ce inicijalno to biti dosta 'mutno' a vrlo brzo se svuk procisti i nakon toga je daljnje poboljsanje obrnuta eksponencijala, sve polakse ali i dalje se cuje neko poboljsanje. Ide li to kamo treba bi trebalo vec postati jasno u prvih 24 sata rada. Naravno, pretpostavljam da je uredjaj uopce kao takav sposoban za kvalitetnu reprodukciju, no to se kod neceg u sto se isplati ulagati toliko vremena i truda, u startu ocekuje. Ujedno, taj pokazatelj vodi prema eventualnim dodatnim tweakovima u smislu navedenom gore, kad nemamo na izbor komponntu dovoljno slicnu originalnoj - uredjaj se inicijalno dovede u posve funkcionalno stanje, a onda slijedi procjena, koliko smo se priblizili originalu. Naravno, ovdje ne racunam one slucajeve gdje se bas od strane vlasnika trazio tweak, no moram reci da ja takve zahtjeve ne uzimam bez razmisljanja (tim vise sto nema garancija da ce tweakanje uspjeti koliko god bilo kvalitetno izvedeno). Neki od tih retro-uredjaja su i danas reference, i u najmanju ruku stepenice prema kasnijim poboljsanim rijesenjima, i smatram da ne treba s njima traziti kruha povrh pogace, njihova je stvarna vrijednost upravo u tome kakvi su bili u originalu.
zahvaljujem za info! A sto se tice nitra, znam da je agresivan, i zato ga koristim kao zadnju variantu (kao npr. za skidanje one ljepljive smjese na pokazivacu frekvencije na Sansui TUX1 sto sam ga nedavno radio)
