Sony TA-F830ES: ružna priča sretnog kraja?

[ilimzn]

Vec sam prije napomenuo da se set glavnih elektrolita za napajanje lemi direktno na plocu izlaznog dijela pojacala, ali ih nije uputno stavljati bez nosaca, radi pozamasne tezine. Nosac je, naravno, negdje u povijesti uredjaja 'ispario' zajedno s originalnim elektrolitima, pa je trebalo napraviti nadomjesni. No, sva sreca - blazeni Japanci, mjere su im metricke i vole okrugle brojeve. Skinuti dimenzije i polozaje elektrolita i vijaka za fiksiranje je bilo puno jednostavnije nego sto sam ocekivao.
Uz nesto konzultacija, u Deanovoj radioni je s CNC stola izasla replika od crnog coriana. Tu se vidi pravi majstor na djelu, pase na nosace doslovno uz 'klik' kad se montazne rupe poklope, a jos k tome izgleda barem duplo bolje. Nacin fiksiranja elektrolita je ipak nesto drugaciji od originala, koji kod skidanja istih zahtijeva vadjenje transofrmatora i/ili hladila. Dodan je i mali detalj - udubina s jedne strane za prolaz zica s ploce, koja ujedno rasporedjuje sile savijanja oko velikih elektrolita.

NA slici su vec stavljeni umetci od samoljepljivog pusta kako bi se bolje rasporedila sila po obodu elektrolita. Inace je potrebnop izbjegavati tijesno umetanje elemenata koji su nominalno komplementarnog oblika, kao sto je ovdje elektrolit kruznog presjeka i ekvivalent obujmice - barem jedan od tih elemenata mora biti elastican a cak i donekle savitljiv, inace i najmanje nepravilnosti oblika koncentriraju sile na jednom mjestu. Ako su materilaji krti, stvar ce prije ili kasnije na tom mjestu puknuti, akonista drugo radi termickih ciklusa. Kako se ovdje radilo o corianu koji jest krt, i elektrolitu koji nije savrseno okrugao a i nije ga zdravo previse stiskati na maloj povrsini, rupa je napravljena nesto sirom i s unutrasnje strane tako formirane 'obujmice' se stavlja nekakav elastican materijal. U ovom slucaju otpada guma ili s. jer bi se mogla zapeci. S druge strane, cupavi tekstil je elastican radi tako cupavo rasporedjenih vlakana, a ne lijepi se za elektrolit, niti se kroz njega ne moze doci do samoljepljive folije (to bi recimo bio problem sa samoljepljivom spuzvom). Evo tog detalja iz blizine:

A evo i kako otprilike dolaze elektroliti:

Nakon podosta natezanja, ciljanja i podesavanja, eto ih u pojacalu. Malo odskacu bijeli vijci za nosac, ali i to ce uskoro biti rijeseno - ovi su provizorno dok ne zalemim elektrolite, sto ide u predzadnjem koraku, kako bi se sprijecilo uvijanje plocice. Osim toga treba jos rijesiti pricvrscivanje plave trake za sklopku na zadnjoj ploci, koja trenutno smeta...

Eto, kao original, ako ne i bolje

[joe dalton]

Alternativa se nasla u obliku jednog manjeg transformatora, recimo 230-24V koji bi se spojio kao autotransformator. Primar i sekundar u seriju na mrezu, a veliki mrezni trafo onda paralelno s primarom. Prednost auto-trafoa je sto mu snaga treba biti samo onaj dio snage velikog trafoa, koliko smo u odnosu na napon mreze snizili napon prema velikom trafou.
Kako je gore navedeno, radi se o nesto manje od 10%, dakle 50VA bi bilo vise nego dovoljno. Jasno je da dodavanje bilo cega 'u seriju' s mrezom ima svoj uticaj na rad transformatora a time i cijelog ispravljaca pa i pojacala, no ovdje je taj uticaj upravo auto-trafo spojem sveden na maksimalno tih <10%, a u praksi cak ima i pozitivan efekt.

Lukava fora to s autotrafom

[ilimzn]

Jos par koraka blize kraju posla:
Postavljanje driver tranzistora i test ispravljaca.
u tu svrhu su prvo zalemljeni tranzistori koji sluze kao bias servo za izlazni stupanj (najmanji na slikama), a zatim driveri (krajnja dva tranzistora na svakoj strani hladila). Za svaki slucaj nisam stavio izlazne tranzistore, nego su jednom izlaznom u svakom kanalu spojena mjesta gdje dodju emiter i baza, cime se signal iz drivera dovodi direktno na izlaz. To je dovoljno da pojacalo tjera izlazne elemente, ukljucivo mrezu povratne veze, i u slucaju neke vece greske, steta ce biti manja. Ako sve radi, izlaz ce se ponasati normalno, osim sto nece biti struje mirovanja, jer nema niti izlaznih tranzistora, no sve drugo se moze provjeriti, cak i pojacani ulazni signal poslusati pomocu slusalica na manjoj glasnoci.
Nakon sto su stavljeni tranzistori, finalno su zalemljeni i filterski elektroliti.
Najprije slijedi 'zarulja test', tj. pokrtanje pojacala spojenog na mrezu preko zarulje od cca 100W. Zarulja ima inicijalno vrlo mali otpor dok se ne zagrije, a struja praznog hoda pojacala nije dovoljna da je upali i time zagrije nit. Time otpor niti poraste i struja je limitirana, za slucaj da je nesto poslo naopako. Ako nije, sve ce se ponasai normalno a zarulja nece svijetliti.
(Ovdje ide napomena da se neka pojacala ne smiju ovako startati ali ovo ne spada u te izuzetke).
Zarulja test je pokazao da je sve OK, naponi na elektrolitima unutar granica, izlazno pojacalo se ponasa kako spada, dakle vrijeme je za izlazne tranzistore. Dvadesetak minuta kasnije, prvenstveno radi pipavog posla nanosenja silikonske paste na tranzistore i pazljivog pritezanja istih, izlazni je dio napokon sastavljen i isproban, jos ostaje podesavanje, sto se izvodi s gornje strane. Eto i nesto slika:

[Khadgar2007]

Stvarno lijepo napravljeno Ilimzn. Bio sam kod Deana prošli tjedan tako da sam vidio one držače za glavne elkove izrađene od coriana i veoma impresivno to izgleda.

Također mi je zanimljivo ovo startanje pojačala bez izlaznih tranzistora,to nisam znao da se može raditi a to mi se čini kao vrhunski naputak kod popravka pojačala a ne bi loše poslužilo kao i kod izrade. Ovaj dio sa žaruljom mi nikada nije bio jasan pa hvala ča si i to napomenuo. E sada onaj dio da svako pojačalo nije pametno tako spajati, jel možeš reći nešto više o tome, da li se može napraviti neka podjela koja se mogu tako spojiti a koja ne?

P.S.
Sorry na malom offtopicu.

[ilimzn]

Stvarno lijepo napravljeno Ilimzn. Bio sam kod Deana prošli tjedan tako da sam vidio one držače za glavne elkove izrađene od coriana i veoma impresivno to izgleda.

Također mi je zanimljivo ovo startanje pojačala bez izlaznih tranzistora,to nisam znao da se može raditi a to mi se čini kao vrhunski naputak kod popravka pojačala a ne bi loše poslužilo kao i kod izrade. Ovaj dio sa žaruljom mi nikada nije bio jasan pa hvala ča si i to napomenuo. E sada onaj dio da svako pojačalo nije pametno tako spajati, jel možeš reći nešto više o tome, da li se može napraviti neka podjela koja se mogu tako spojiti a koja ne?

P.S.
Sorry na malom offtopicu.

Na zalsot nema kratkog pravila za to, vec treba malo pazljivije zagledati u sheme. Ponekad i sam proizvodjac to napominje, npr. ne startati preko regulacionog trafoa.
Radi se o uredjajima koji tokom startanja prolaze kroz prelazne pojave gdje je kratkotrajno struje npr. kroz izlazni stupanj jako velika, ili kroz takve koji mogu dovesti do pojave tzv. latch-up-a, tj. 'zaglavljivanja' izlaza pojacala u nekom stanju radi kratkotrajne obrnute plarizacije nekih poluvodica. To se u pravilu dogadja kod uredjaja s vise napajanja, kada neki djelovi pojacala dobiju napajanje prije drugih, i generiraju ulazne signale u dijelove koji su jos bez napajanja.
Polagani start regulacionim trafom, ili preko nelinearnog otpora zarulje, moze prekomjerno produziti ta nezeljena stanja, cak u nekim slucajevima dovoljno da moze doci do unistenja pojacala, ili jednostavno lazne dijagnostike da nesto nije u redu.
Moglo bi se u odredjenim slucajevima reci da pojacala koja imaju te probleme nisu bas najbolje konstruirana, no u drugima se radi o tehnologiji kod koje zastita od takvih problema ispada kompleksnija od samog pojacala - dobar primjer bi bila pojacala s SIT-ovima (ciji je stariji naziv VFET, pri cmus e NE misli na VMOS). Ti tranzistori se ponasaju slicno triodama i bez biasa predstavljaju gotovo kratak spoj. kako se i bias i glavno napajanje dobivaju iz istog izvora, usporenje porasta napona moze dovesti do situacije da se bias pojavljuje presporo, a onda tranzistori koji u tom trenu predstavljaju 'kratak spoj' toliko opterete ispravljac da se bias nikada ni ne uspostavi, dakle pojavi se taj 'latch-up' ili 'zaglavljivanje', u ovom slucaju u potencijalno vrlo destruktivnom stanju.

Sto se tice startanja pojacala bez izlaznih tranzistora, i tu nema generalnih preporuka, vec treba baciti oko na shemu. Kod klasicnih konstrukcija radni uvjeti uglavnom ovise o povratnoj vezi, pa je potrebno barem nju zatovoriti kako spada. Buduci da su otpornici u mrezama povratne veze relativno velikih vrijednosti u odnosu na opterecenje, vec ce i sami driveri biti dovoljni da ih 'potjeraju' kao neku vrstu slabog opterecenja, a opet pojacalo ce biti dovoljno stabilno da se moze isprobati osnovna funkcija. Ipak, nije kod svih pojacala to jednostavno izvesti - npr. neka pojacala s MOSFET-ima u izlazu su nesto problematicnija po tom pitanju, kao i neke egzoticnije konstrukcije.

[LesFaul]

Sto reci nego bravo Zeljko!!! Sad jos sve to skupa kao svaki pravi "mestar" dobro zalij bitumenom da se dobro zdampira i na konju si!

[Dean]

So reci nego bravo Zeljko!!! Sad jos sve to skupa kao svaki pravi pravi "mestar" dobro zalij bitumenom da se dobro zdampira i na konju si!

Naravno da će to napravit, nije valjda ovoliko posla napravio da sad omane

[ilimzn]

Nista jos od bitumena... pojacalo j epodeseno i potjerano u probni rad, no pokazalo se da ima jos nekih zaostataka koje treba rijesiti:
- Desni kanal CD ulaza ne radi - najvjerojatnije je u pitanju mehanicka greska, netko je vjerojatno gurao neki od 'modernijih' interkonekta kako ne treba, ili se radi o hladnom lemu kojeg sam propustio.
- Phono MC 400 ohma terminacija ne radi na jednom kanalu pa je izlaz van balansa. Opet najvjerojatnije mehanicki problem, propusten hladni lem.
- U praznom hodu napon na filterskim elektrolitima je jos uvijek previsok, oko 57V, a maksimum je 63. +10% tolerancije dolazi tocno do maksimuma. Srecom auto-trafo spoj na primaru glavnog trafoa ima jos jednu opciju malo nizeg napona, s njim bi umjesto 57V bilo oko 54V sto je vec prihvatljivije.

Zanimljivo je da je u praznom hodu ukupna struja kroz izlazni stupanj nekih 250mA sto znaci da je disipacija oko 27W, sto se itekako osjeti na hladilu - ne racunajuci drivere (njihova je kontribucija relativno mala). Struja mirovanja je definitivno atipicno visoka za Japanca i jos s bipolarcima u izlazu. Po meni je tvornicka postava malo previsoka, tako da cu smanjiti na oko 200mA (50mA po paru tranzistora). I kod kasnijih inacica s MOSFET-ima u izlazu se pokazalo da je struja mirovanja prilicno visoko postavljena, a zvukje nesto povuceniji i zatvoreniji, dok se smanjenjem struje mirovanja za 20-ak posto sve skupa otvori i zvuci puno balansiranije. Ovo je do sad cetvrto pojacalo iz te linije s kojim sam imao posla i na svima se pokazala ista tendencija, tako da cu za pocetak odmah tako postaviti struju mirovanja.

Osim toga, pojacalo ovako na prvo slusanje radi jako dobro. Detaljno, a ne naporno, sve je na svom mjestu. Rekao bih vec na prvo slusanje da se trud isplatio i da ne moze biti govora o nikakvom razocaranju po tom pitanju... zato mi nekako i lezi ovakav posao na 'top of the line' uredjajima. Covjek prilicno nauci, a ne mali dio te skole je shvatiti kako je ntko tada shvacao sto se i kako treba izvesti u vrhunskom uredjaju. Iako je ovaj uredjaj relativno novijeg datuma u odnosu na pravi 'retro' iz zlatnog doba prije 30 godina, svaki puta me ponovno iznenadi koliko toga je zapravo zaboravljeno...

[Kale021]

Na zalsot nema kratkog pravila za to, vec treba malo pazljivije zagledati u sheme. Ponekad i sam proizvodjac to napominje, npr. ne startati preko regulacionog trafoa.
Radi se o uredjajima koji tokom startanja prolaze kroz prelazne pojave gdje je kratkotrajno struje npr. kroz izlazni stupanj jako velika, ili kroz takve koji mogu dovesti do pojave tzv. latch-up-a, tj. 'zaglavljivanja' izlaza pojacala u nekom stanju radi kratkotrajne obrnute plarizacije nekih poluvodica. To se u pravilu dogadja kod uredjaja s vise napajanja, kada neki djelovi pojacala dobiju napajanje prije drugih, i generiraju ulazne signale u dijelove koji su jos bez napajanja.
Polagani start regulacionim trafom, ili preko nelinearnog otpora zarulje, moze prekomjerno produziti ta nezeljena stanja, cak u nekim slucajevima dovoljno da moze doci do unistenja pojacala, ili jednostavno lazne dijagnostike da nesto nije u redu.

Ma kazi mi u vezi ovoga, opcenito govoreci, ako postoji soft start sklop u uredjaju, onda je prilicno sigurno da se moze i zarulja koristiti kod prvog paljenja, jesam li u pravu?

Inace, Ilimzn, zelio bih da sto vise ovakvih tema napises, jer zaista gustam citati ovo. Uz to sto si neosporno macak za ovo, imaz zicu i prezentirati to na vrlo zanimljiv i poucan nacin!

[ilimzn]

Na zalsot nema kratkog pravila za to, vec treba malo pazljivije zagledati u sheme. Ponekad i sam proizvodjac to napominje, npr. ne startati preko regulacionog trafoa.
Radi se o uredjajima koji tokom startanja prolaze kroz prelazne pojave gdje je kratkotrajno struje npr. kroz izlazni stupanj jako velika, ili kroz takve koji mogu dovesti do pojave tzv. latch-up-a, tj. 'zaglavljivanja' izlaza pojacala u nekom stanju radi kratkotrajne obrnute plarizacije nekih poluvodica. To se u pravilu dogadja kod uredjaja s vise napajanja, kada neki djelovi pojacala dobiju napajanje prije drugih, i generiraju ulazne signale u dijelove koji su jos bez napajanja.
Polagani start regulacionim trafom, ili preko nelinearnog otpora zarulje, moze prekomjerno produziti ta nezeljena stanja, cak u nekim slucajevima dovoljno da moze doci do unistenja pojacala, ili jednostavno lazne dijagnostike da nesto nije u redu.

Ma kazi mi u vezi ovoga, opcenito govoreci, ako postoji soft start sklop u uredjaju, onda je prilicno sigurno da se moze i zarulja koristiti kod prvog paljenja, jesam li u pravu?

Inace, Ilimzn, zelio bih da sto vise ovakvih tema napises, jer zaista gustam citati ovo. Uz to sto si neosporno macak za ovo, imaz zicu i prezentirati to na vrlo zanimljiv i poucan nacin!

Generalno, da, ako postoji soft start, onda moze i zarulja test, no i tu ima izuzetaka. Radi se naime o tome da se soft start i zarulja ponasaju drugacije. Tipicno soft start ima ili otpornik u seriju s primarom kondenzatora (nesto rijedje ali ne i nevidjeno, u seriju sa sekundarom, kada isti trafo tjera pojacalo u stand-by modu), ili je tu NTC otpornik. Problemje u tome sto je zarulja PTC, njen otpor naglo poraste s porastom struje, cime se napon na primaru trafoa smanjuje. Kod normalne varijante s soft-start-om, ako npr. na izlazu trafoa postoji kratki spoj, struja kroz trafo se nece smanjiti u odnosu na onaj prvi udar. Ako je soft start izveden s relejem koji kratko spaja serijski otpor ili NTC, relej se nece aktivirati i pregorit ce osigurac na primarnoj strani, ili rijedje (nadajmo se) otpor/NTC. Ako je samo NTC, opet slicna prica jer ce NTC smsmanjiti otpor a da se struja kroz primar ne smanji, dakle, pregori osigurac. Sa zaruljom se struja oze toliko smanjiti da osigurac ne uspije pregoriti ali struja kroz trafop ostane dovoljna da s druge strane nesto spali. Srecom, izuzeci od zarulja-testa su zapravo dosta rijetki. Kod nekih zaista nema druge nego ogoiti uredjaj od svega sto moze praviti problem i isprobavati etapu po etapu. Dobar trik je onaj brzinski upali-ugasi, a istovremeno gledaj napon na napajackim elektrolitima. Ako se relativno sporo smanjuje nakon gasenja, sanse su 99% da je sve OK - havarija ili kratak spoj bi ih puno brze ispraznili. I naravno, to podrazumijeva da nije zviznuo mrezni osigurac kod tog testa.

Kad smo vec kod 'tips and tricks', jedna bitna stvar je nanosenje termo-paste na razne elemente, i procedura stezanja istih na hladilo.
Evo par malih savjeta:

1) Kortistiti cim tanji liskun, prije toga provjeriti kvalitetu povrsine hladila. Toplinski otpor spoja tranzistor-hladilo najvise ovisi o debljini elemenata izmedju, kakvi god oni bili - cim su tanji, to je manji. Kada bi povukli analogiju s elektricnim otporom, specificni toplinski otpor (Kelvin/W) je analog specificnog otpora materijala od kojeg je otpor, debljina sloja je analog duljii otpornog elementa, a dodirna povrsina analog poprecnog presjeka otpornog elementa. Ako koristimo liskun i pastu, tada su specificni otpori unaprijed zadani odabirom materijala, a dodirna povrsina konstrukcijom tranzistora ili slicnog elementa koji ide na hladilo. Jedina varijabla na koju mozemu oticati je debljina sloja izmedju hladila i tranzistora, pri cemu je jedan od faktora koliko j epovrsina ravna - no i taj faktor tesko mzoemo mijenjati. Dakle, ostaje stanjenje slojeva.
Liskun tu sluzi samo kao elektricna izolacija, a njegov je probojni napon vrlo velik. Isplati se itekako investirati malo vremena i vjestine ostrim nozem, te iskalati klasicnu podlosku po pola. Uz sve drugo isto, toplinski je otpor ovime dvostruko smanjen. U praksi su rezultati i nesto bolji jer tanji liskun se blije formira po neravninama. Ovdje ce netko sigurno spomenuti kapton - njegov je specificni toplinski otpor gotovo za red velicine veci od liskuna, ali mu je prednost sto se moze napraviti jako tankim - radi toga je ukupni efekt bolji nego za liskun, no upravo to i govori u prilog strategiji stanjivanja izolacije. Zanimljivo je jos reci da eloksaza ima poprilican probojni napon i da se u nekim slucajevima moze koristiti kao izolacija kod fiksiranja tranzistora na hladilo, cime je toplinski otpor minimiziran. Ovdje se medjutim mora puno potruditi oko glatkoce i ravne povrsine, kao i debljine eloksaze i odabira nacina fiksiranja, ukljucivo odabira paste koja ne djeluje agresivno na aluminijev oksid.

2) Debljina paste treba biti cim manja - razlog jednak kao gore, a uz to radi korektnog pritezanja elementa kojui se hladi. kada se nanosi pasta, bolje je staviti manju kap na sredinu povrsine za hladjenje i pustiti da se sama pritiskom ravnomjerno rasporedi izmedju tranzistora i liskuna ili hladila. 'Maljanje' obicno ostavlja zracne dzepove koji izadju tesko ili nikako, a imaju puno puno veci toplinski otpor od paste. Ako se mora rasporediti na vecu povrsinu, staviti minimalan broj ravnomjerno rasporedjenih kapljica,kako bi put izlaska zraka i viska paste bio cim jednostavniji. Ovo je pogotovo bitno kod upotrebe guste paste, npr. onakve kakve se koriste za moderne procesore u PC-u. Problem je tu prvenstveno radi fiksiranja - gustoca paste sprijecava da se element finalno pritegne, jer se pritezanjem visak paste istiskuje van. Kod guste paste ovo moze potrajati danima, a izostanak pritezanja ce u buducnosti jako povecati termicki otpor. Pritezanje je naravno kljucno za smanjenje debljine sloja paste, a to uvijek smanjuje toplinski otpor. Dobar je trik inicijalno staviti i pritegnuti tranzistore, a zatim dotegnuti drugi dan, ili jos bolje nakon prvog pokusnog rada uredjaja kad se pasta malo zagrije. Najbolje je ali i najopasnije pritegnuti vijke kad je hladilo dobro zagrijano ali se tada obavezno moraju koristiti elasticne podloske pod vijcima, jer ce se kod termickih ciklusa grijanja i hladjenja inace razvijati jako velike sile u vijcima koje mogu cak dovesti do ostecenja tranzistora ili hladila, a pogotovo neceg tipa TO-3 podnozja (potrgaju se navoji). Kod apliciranja paste treba biti dosta pragmatican, npr. TO-3 kucista nekoh tranzistora imaju bakreni 'umetak' dok celicno kuciste samo cini noseci okvir. S druge strane bakra je kristal koji se grije a bakar sluzi kako bi osigurao minimalni toplinski otpor od kristala prema povrsini hladila - u tom slucaju gore spomenuta kapljica masti ide na sredinu bakrenog komada, on je tu najbitniji, dok je namazati celicni dio kucista prilicno nebitno - njegov je toplinski otpor puno veci u odnosu na bakar.

3) Oprezno s silama pritezanja! Najbolje je u praksi ispod vijaka staviti elasticnu podlosku, ako je to moguce. Na ovom pojacalu ih na zalost nema jer su navoji u hladilu dosta kratki a izbor vijaka nije bas velik, tako da bi njihovim dodavanjem bitno manji dio navoja bio u hladilu. Smatrao sam da je tu ipak za vjerovati proizvodjacu, no inace ih edovito stavljam. Buduci da kod stezanja ne ide tvrdo na tvrdo, cime se sila pritiska naglo povecava kad se vijek stegne, sa elasticnim podloskama je puno lakse dozirati silu a i ostaje jedan dio elasticnosti da se nosi s toplicnikm rastezanjem hladila i kucista. Praksa je pokazala da se ovakav spoj niakda ne razlabavi od termickih ciklusa, niti sam ikad s time imao problema kod skidanja vijaka i sl. U svakom slucaju, za preporuciti, a za TO-3 kucista ovo smatram obaveznim, pogotovo ako su u podnozjima. Na slikama gore jos nije napravljeno fijnalno pritezanje, nakon cega ide ciscenje viska paste oko tranzistora. Parovi tranzistora inace imaju posebno izrezan po jedan komad liskuna za svaki par...

4) Ako ima mjesta na elemntima koji se najvise griju napraviti zonu elasticnosti - na slikama gore se to moze vidjeti kao savinute nozice izlaznih tranzistora. Time se izmedju elementa koji se grije i nosaca daje jedna zona za apsorbiranje malih pomaka koji nastaju uslijed termickog istezanja materijala. U ovom slucaju je to dosta bitno jer je duljina brida plocice koaj ide premahladilu jako velika i nemam nikakvih drugih nosecih elemenmata osim samih tranzistora na hladilu, pa se tako smanjuje pojava vitoperenja, i prvenstveno, napetost izmedju pertinaksa i bakrenih vodova, koji su vidjeli bolje dane. Na zalost pozicioniranje manjih tranzistora (bias) je takvo da ne ostavlja mjesto za to. Driveri su pak na samom rubu hladila gdje se za bazu drze i hladilo i plocica pa su i pomaci minimalni (inace slican problem, izvodi nisu dovoljno dugi da se napravi ovakva apsorpcijska zona).